Denis Kožljan
AVLIJA
dokaz jednog vremena,
svjedočanstvo koje traje,
“Prokleta”samo u stranici
davnih dana,
sadašnjost sadržana u
zrnu kafe i kocki šećera,
porušenih zidova,
slobodom
okupana, u ružičnjaku proljeća
ispričana….
avlija, gutljaj ispijen iz zlatnog
fildžana,
sreća nuđena iz najljepšeg
sevdaha
dok dječja graja, otapa
i najtvrđa srca,
tu, u srcu zemlje ponosne,
tu gdje sastaju se divlja Una i nemirna
Drina,
stoljećima simbol čitanja,
ispod pošumljenih visoravni i snježnih
planina,
kao latica žutog smilja,
živi i konak sebi spravlja,
jedna jedina, od milja zvana
Avlija