Redakcija 1. maja 2006. godine u Novom Pazaru umro je Ismet Rebronja bošnjački pjesnik
Ismet Rebronja rođen je 26. juna 1942. godine u Goduši kod Bijelog Polja, u crnogorskom dijelu Sandžaka.
Pjesme su mu prevođene na strane jezike. Dobitnik je književnih priznanja, među kojima i nagrade ‘’Risto Ratković’’. Bio je član Udruženja književnika Srbije od 1974. godine.
Objavljene su mu knjige: ‘’Knjiga rabja’’, poezija (1972), ‘’Izložba’’, poezija (1976), ‘’Gazilar’’, poezija (1978), ‘’Sreda i Sreda kći’’, poezija (1983), ‘’Paganska krv’’, poezija (1986), ‘’Beli unuci’’ proza (1986), ‘’Keronika’’ poezija (1991), ‘’Sto i jedna priča’’, proza (1994), ‘’Jesen praznih oraha’’, poezija (1994), ‘’Kad forminga ne dosvira’’, poezija (2002).
Bihor / VIII
.
Jedan okumio kralja,
Neko od države koze krije,
Jedan ubio mečku, i ko pralja,
Plakao na sudu kod sudije.
Bihor mali, a velike priče,
U Bihoru kuso, neveselo,
Smijeh kad vol riče,
Kad je crno vidi se bijelo.
Bihor, šiljak za vreću,
Vidi noću, sa šilom u ruci,
Kojim drumom vuci kreću,
Usmen Bihor, usmeni i vuci.
Vazda Bihor u bihorskoj veri,
Nikad državi na listi.
U Bihoru: druidi, Homeri,
Nekad samo fatalisti.
U Bihoru svi dokraja,
Subotom su za Berane
Da prodaju kozu, jaja
Od goluba il od vrane.
Publicus phallus
.
Kad stiže državno naređenje
Da umjesto bihorske ovce
Mora biti samo merino,
kuća se ne pobuni.
On, to jeste moj djed
I vladar naše kuće,
Našeg ovna zatvori u trap,
A državnog u stado primi.
Kao kad ranjenu ruku svežu
I mi tako platnom bijelim
Svezasmo publicus phallus
Priplodnom ovnu rase merino.
Noću smo tajno iz trapa
Izvodili bihorskog ovna
Da se i dalje jagnjad
Bihorska rađaju.
Komisiji državnoj
Na proljeće reče On:
Za jagnjad jazuk što se na
Majke pripšu a na oca ne.
Gnjida
.
Dajte supe, dajte paste,
Hoće Gnjida da poraste.
Sad je stigla ta prilika,
Budi Gnjido povelika.
Idi, Gnjido, na nebesa,
Sunce budi, svemir plesa.
Dogodi se nama Gnjida,
Neko gore steg to skida.
Kakav otrov šar u zmije,
Uzmi teku kademije.
Što je bilo više nije,
Uzmi malo s tiranije.
Iz učkura te iz gaća,
Sad je Gnjida med iz saća.
Jedi Gnjido, damo naška,
Rasti Gnjido, bićeš vaška.
Život
Sergeju Jesenjinu
.
Je li život panj iz šume,
Il izvaljen prag sa dveri,
Il zgarište stare gume,
Il je samo vrat za zveri.
Je li život sklon razumu,
Zna l se možda neka svrha
Kao kad je u podrumu
Kupus plesniv s dna do vrha.
Je li život samo lament,
Propištalo s majke mleko,
Il položen tvrdi kamen
Preko grudi napopreko.
Je li život što smo bili
Popljuvani od skupina,
Il je život kad docvili
Neko pseto s olupina.
Je li život list sa blitve,
Il okruglo kao lopta,
Il neshvatljiv ko s molitve
Drevni jezik kleru Kopta.
