Nove književne nade
Novosadski pravnik, Damir Kostovski, (1989) napisao je svoj prvi roman „Um“ koji književni kritičari smatraju kvalitetnim psihološkim trilerom. Autor na svojim promocijama izjavljuje da je roman završio sa zapetom i da nikada neće završiti nijedno svoje delo tačkom. Ima ideju, izjavio je, da napiše devet nastavaka svog romanoprvenca koji kroz glavni lik, Alena, govori o pravu i pravdi, ljubavi, psihološkom posrnuću… izmišljenom ličnom svetu.
– Iskren sam bio i ostao tokom pisanja i prema sebi i čitaocima.
– Kroz moju priču čitalac mora stalno da čeka da vidi šta će da se desi na kraju.
– Mom književnom junaku sam dao prošlost, sadašnjost i budućnost.
– Nisam stavio tačku na kraju poslednje rečenice zato što zapetu smatram beskonačošću…
– Crvena ruža je ljubav a crna predstavlja zlo.
– Moj junak pokušava punih petnaest godina da pobegne od svoje prošlosti.
– Moj roman se ne čita u jednom dahu, potreban je predah da bi se shvatila sama radnja i suština i karakterne crte glavne ličnosti.
– Spoljni svet upravlja našim čulima.
– Pokušao sam da objasnim šta se dešava kada se sastaju i kada nestaju granice svesti i podsvesti.
– Mnogo igrača se nalazi u našem umu.
– Oseća se u mom romanu gorčina junakove ličnosti i ispovesti.
– Pokušao sam da u roman uvučem i budućeg čitaoca!
– Pisao sam o našem drugom Ja i drugoj strani čovekove ličnosti.
– Sami određujemo kakva će naša reka života biti!
– Život nikad neće stati zbog nas!