Redakcija Knjiga poezije
SATIRA BRAHA ADROVIĆA
(Braho Adrović: „Velika šetalica – humorističko-satiričnae pjesme“, IGP „Pegaz“, Bijelo Polje 2017, str 153)
Izdavačka kuća „Pegaz“ iz Bijelog Polja, uz podršku Ministarstva kulture i Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, nedavno je objavila knjiga istaknutog crnogorskog pisca Braha Adrovića (Berane, 1947), pod nazivom „Velika šetalica – humorističko-satirične pjesme“.
Satirična poezija uvijek pogađa u centar. Ona nepogrješivo pronađe cilj. Cilj se prepozna sam ili ga čitalac nasluti. Ovaj rukopis Braha Adrovića je njegov dijalog sa vremenima. Vremenima življenja i stvaranja. Vremenima uspjeha, padova, poraza i pobjeda. Iz tog dijaloga autorovog slutimo sve mijene pjesnikovog prostora iz kojeg, kao „probuđeni dio naroda“ izoštrenije primjećuje i izdvaja ono što drugi, obični čak i ne konstatuju.
Oštrica satire Braha Adrovića ima „svoju mjeru“ vješto se kreće ivicom koju ne valja preskočiti, korača visinama poetskih zidina sa kojih ne pada nego opominje, upozorava, priziva. Čini, zapravo, ono što je i suština satirične poezije. Jer će on, kako veli, „odgovarati pred vremenom“ i njegova pomisao da „bježi na vrijeme“ je, upravo, nagovještaj da je to, možda bijeg u prostor „bez krize“ poezije.
Pjesma „Kriza“ nagovještava dominantan dio ovoga rukopisa, ne čudi onda što Adrović zapisuje: „Nama je kriza ideal“. Na ovu pjesmu se naslanjaju i stihovi i poruke pjesama: Neće pasti, Letači, Tatin sin, Pismo sa sajma mode, Tuga moga novčanika, Oda novčanika. U ovim i drugim satiričnim pjesmama Adrović koristi različita umjetnička sredstva da stihom postigne cilj. Prije svih prisutne su metafore, hiperbole, alegorija, sarkazam, i sl. Zahvaljujući ovim stilskim sredstvima pjesme ostavljaju snažniji pečat. Satirična žaoka u njima djeluje didaktički, jer nijedan od Adrovićevih stihova ne prelazi granice jezičkih satiričnih ukusa koji bi mogli biti uvredljivi. To je odlika dobre satire.
Šaljive pjesme u ovom Adrovićevom rukopisu su nove i one iz „zaostavštine“. Namijenjene su različitim uzrastima, ali svaki njihov stih mami osmjeh. Taj smijeh nije onaj iz satiričnih stihova, što je i razumljivo, Razlika nije u nijansama, već u cjelini. Jer, satirični je smijeh neka vrsta podsmijeha koji ne vrijeđa. U ovim drugim pjesmama, šaljivim, taj smijeh traje, čuje se.
Šaljivi zapisi ove knjige pokazuju da Braho Adrović nije samo pjesnik ljubavi i zavičaja. Aforizmi, kao „driblinzi duha na malom prostoru“, prožimaju ovu knjigu. Njihove poruke su uvijek snažne i jasne. Dosta njih provijava i kroz Adrovićeve šaljive zapise i mogu se izdvojiti kao samostalni. Tu su i epigrami i šaljivi medaljoni koji zaokružuju ovaj rukopis.
Jedan od recenzenata ove knjige, Dragan Mitov Đurović zapisuje: „Braho Adrović, iskusni publicista i pisac, koji bez straha otvorenih očiju zapaza glibave rabote u manito doba i piše satiru koja satire. Piše pjesme na domaće teme o kojima mnogi od gologa straha ćute. Osvetljava presude i odluke donešene u ime naroda, naroda koji se kao na izborima pita, a posle ga niko ništa ne pita… Vješto Braho Adrović na stare stihove kalemi novo vrijeme“:
Preporučujući ovu knjigu za čitanje ističem Adrovićev stih: „Zborićemo što se zborit mora“. Satira nije samo ćutanje, nego zborenje sa porukama. Smijeh šaljivih pjesama je samo nastavak toga. Knjiga je otvorena za čitanje!
Prof. dr Draško Došljak
