Đura Šefer Sremac: Najboljem teniseru sveta

Poezija

Đura Šefer Sremac

 

 

 

 

 

 

 

 

BOJ NA TENISKOM POLJU

(T R I P T I H)

(Boj ne bije tenisko oruđe, već boj bije srce u Novaka.)

 

                          I

PUCA NOVAK – SATRLA SE TRAVA

                    

Šta se žuti na travi zelenoj:

da l’ je jaje ili pile žuto?

Da je jaje već bi se izleglo,

pile da je – ta, već bi pobeglo!

 

Nit je jaje, niti pile žuto,

neg’ loptice junaka NOVAKA.

On ratuje na Vimbldon polju

svima trta, ne žele nevolju.

 

Bitku bije reketašku svetsku,

sve junaci bolji od boljega.

’Oće NOVAK da udari recku

nek se znade da reket imade!

 

Stasit junak hoće na megdana

prevari se, jadna li mu nana!

Kad NOVAKA ugledao kneza

Rodžer plete kilt od novog veza.

 

Tu se desi „Rafa“ od Španije

bolje da i nije dolazio

sinjorinu svoju ostavio

pod čadorom Rikarda delije.

 

Eh, NOVAČE, teniski junače,

smanji tempo, loptica je mala,

od brzine satrla se trava –

klizi noga viteza Nadala!

 

Jurca lopta Đokovića sera,

svetskog asa, od glasa servera,

voza „braću“ s juga do severa –

Nadal „Rafu“, „Roćka“ Federera.

.

                              II     

 

NOVAK PUCA – SRCE STRAHOM GRCA

 

Šta se trese širom Zemlje kugle:

da l’ pucaju teniski topovi

ili grmi Gromovnik Ilija –

pa padaju loptice okrugle!?

 

Niti grmi Gromovnik Ilija

niti riču topovi teniski

već to junak lopticama vija

protivnike – sve udarci niski!

 

Žuta đulad nežnu vilu budi –

taman malo sanka uhvatila

od teniske žurke bučnih ljudi.

Govorila posestrima vila:

 

– Teniseru, delijo neznana,

što li jajca ispaljuješ žuta

ne mogu im uhvatiti puta?

Kog junaka ti si namerio?

 

A to beše delija tenisa

po imenu ĐOKOVIĆ NOVAČE.

Svakog momka sa planete zbrisa,

kada puca – protivnik mu grca!

 

Kao krojač uze svakom meru –

blago ruci i njenom serveru!

Blago rodu, rodila ga majka

posestrila vila sa oblaka!

 

Progovara NOVAK, momče mlado:

– Zdrava bila, posestrimo vilo,

evo ima godinica dana

kako mi se prvo mesto snilo.

 

Sve vitezi u zelenu polju

bez dorata i bez koplja bojna.

Div-junaci  pali u nevolju,

čuda čini loptica ubojna.

.

– Čuj, NOVAČE, moj brate vilinski,

okani se ratovanja pusta,

grickaj travu, baš je svetska, gusta!

Kakav tenis – imam podrum vinski!?

 

Odgovara „NOLE“, prvak mladi:

– Idi, vilo, te zbijaj oblake,

ne teraj mi junake nejake

treba uzet’ turnire neznane!

 

Ako meni do nevolje dođe,

vitez hoće dopasti nesreće,

vezat’ ću ga uz to reket-koplje

u tri seta – četir’ videt neće!

 

Nek se divi navijačka raja

kako lete žuta tenis-jaja!

Ti ih, vilo, skupljaj do nebesa

dok se puni evrićima kesa.

 

Al’ govori od uroka vila:

– Grešiš, braco, ne imala krila,

naleteće vitez sa reketom

pomislićeš da bije raketom!

 

Izgubićeš pamet bistre glave

no spusti se sa Olimpa slave,

u zagrljaj kreni svojoj ljubi

ne daj, braco, da je tuđin ljubi.

 

Razljuti se nejaki NOVAČE

ne zna da l’ da bije ili plače!

Riknu „NOLE“ – odjekuju gore

valja njemu ljubljenoj na more.

 

O, kako se junak rasrdio:

iz ruku mu lopta zlatna seva

te napada i zdesna i sleva

ta, ni Olimp da je osvojio!

 

Pod patikom sve pršti kamenje,

na prsima trese se ordenje!

Strašno puca ĐOKOVIĆU bēže,

reketaši svi od njega beže!

.

Kad to vide posestrima vila

mahnu rukom, čarobnim štapićem

i odjezdi nebeskim putićem,

sama sebi ’vako govorila:

 

– Gde sam bila, gde sam dangubila?

Kraj poljane bagrem beli cveta,

ja šacujem junaka tenisa

divim mu se veštini – reketa!

 

Sa čim ga je majčica salila:

da l’ od srebra ili žuta zlata,

il’ od kola srbijanskog svila!?

Gledaj svata – zlatni pehar hvata!

 

Knjigu sitnu piše Novak stari:

– Predsedniče, evo ti zamene,

sin osvetla srpski obraz časni,

sad za presto nikako ne mari!

 

Tako junak od megdana bije

protivnike – srce strahom kuca!

Zbrisa NOLE bone šampione

na svetu mu nigde ravna nije!

 

Staro, mlado na teren uteklo,

sve što rekli – od Boga se steklo.

Blago majci koja ga rodila

Srbija ga zemlja iznedrila!

 

                             III

 

BITKU BIJE NOVAK OD SRBIJE

 

Ima jedan dobar junak mladi

u Srbiji – zemlji Nedođiji.

Za Srbiju ne zna sveta pola,

ta, ko ne zna za ĐOKOVIĆ NOLA!?

 

Kad s Avale zariču topovi,

reketaški razviju se snovi:

boj vojuju teniseri mladi –

gledaj, svete, kako se to radi!

 

Širom sveta poznate delije:

NOLE, TIPSA, JANKO i NENADE,

jedan bije, a drugi dobije,

treći kači – pale po nejači!

 

Biju loptu u dva do tri seta,

viteški je poklonit’ dva gema,

navijačka trese se planeta

dok protivnik iza mreže – drema.

 

Od jednoga do drugog turnira

leti NOLE – nijedan ne bira.

K’o u šahu armija piona

popada pred rukom šampiona.

 

A kada se završe mečevi,

NOLE srećan – lete autogrami,

poraženi beže k’o zečevi,

a on maše bratu, tati, mami…

 

Bitku prati i ženica mila,

lepa, mlada k’o barbika draga,

od NOLETA – „Srećka“ načinila!

Pazi, NOLE kud odlazi snaga!

 

Eto tako NOVAK Zemljom vlada,

PRVAK SVETA barjak srpski vije.

Daj nam, Bože, još tenis-parada –

BITKU BIJE NOVAK OD SRBIJE!