Crno-bela java u prosveti Srbije diktira, već duže vremena, ubitačan tempo bespomoćnih aktivnosti prosvetnih pregalaca na planu očuvanja bar minimalnog profesionalnog i ljudskog dostojanstva.
– Knjige, knjige, braćo moja, a ne zvona i praporce – kazivaše još premudri Dositej, prvi ministar prosvete Srbije.
Nekada presveta prosveta odavno je odbacila kult knjige I oreol svet(l)osti vaspitanja I obrazovanja.
Pridružujem se armiji svojih prosvetnih istomišljenika (i ne samo njih!) svojim satirično-humorističkim žaokama misli ne bismo li, bar malo, ublažili ovaj jad, bol i čemer u kojima se nađosmo, bez svoje krivice. Teško našoj deci!
Neka nam sude potonje generacije – ako u pravu nismo – boreći se za bolju, razumniju, svetliju budućnost mladih naraštaja.
.
Književnik Đura Šefer Sremac, prof.
(PRE)SVETA PROSVETA
.
- Prosvetarska tuga pregolema. Malo dece – a rezervne nema.
- Teško prosveti u kojoj ministar uteruje, a nastavnik proteruje – decu iz škole.
- Zaboli ministra – prosveta. Zašto već jednom ne ode – kod lekara!?
- Pas laje, vetar nosi. Prosveta ministru prkosi. A deca – kevću po hodnicima!?
- Nije kolaterarna šteta samo od bombardovanja. Strašnija je od obezvlašćenih umobolesnika.
- Bolovati se može na kratke i duge staze. Još nije utvrđen period inkubacije virusa prosvete.
- Zar da ovako završite u prosveti, drage kolege!? – reče đavo.
- Dobro će mi doći ova kreda – za dodavanje ishrani kokošaka nosilja, mudruje profa bez posla.
- Povećana konkurencija dilerima deviza na pijaci. Profani ih ugrožavaju – između skraćenih časova.
- Mama, mama, zašto su časovi tako kratki?! Ne mogu da završim mobilne igrice za pola sata.
- Kratka putanja plitke mudrosti brzo zabasa na dugu stazu gluposti.
PROSVETARSKA SUDNICA I LUDNICA
.
- Prosvetari predlažu (ev)ropske formulacije vrednosti ocena za predstavnike ministarstva prosvete i vlade:
– nedovoljno aktivan – odličan (1)
– neodgovorno licemeran – vrlo dobar (2)
– odlučno nerešen – dobar (3)
– karijeristički uspešan – dovoljan (4)
– prosvetarski (ne)pismen – slab (5).
- Kao predsednik sindikata prosvetara, tresem se pred Skupštinom od ledenog prijema ministra – k’o svetosavski list na štrajkačkoj grani.
- Ozebli prosvetari na ulici drže usmenu „pripremu časa“ – pred realizaciju sindikalnog stampeda na skupštinsku (ne)osvojivu tvrđavu.
- I veliki lav ako ne klisne na vreme, strada od lavine koju je sam pokrenuo.
- Ne postoji prazna torba i puna trba – utuvite to već jednom, nadležna gospodo!
- Nema prosvetar rezervnu varijantu – besplatnu skupštinsku kuhinjicu!
- Majko naša sirotinjsko-prosvetarska, udeli nam koricu bar crnog hleba da ne odletimo, pre vremena, do blagopočivšeg neba!
- Deca mi na ulici, žena u bolnici, а ja u šašavoj učionici. Pa šta!? I ministar je u skupštinskoj ludnici – pa nikom ništa!
- Zahtevi prosvetara se ne lome samo „preko leđa dece“, kako veli gospon ministar, nego i preko glava matoraca. – Pazi, voda – ministre!
- Život prosvetarski je još uvek dovoljno dobar da ne bi mogao biti – i gori.
- Više vredi iskrena, pa i prazna đačka tikvica nego puna (š)kola odraslih tikvana.