Dušan Dojčinović: Anabela je Darija zavolela

Proza

Vetar s mora pokretao je talase koji su brisali njeno milo i zvučno ime: Anabela. Darijo je ispisao po pesku njeno ime. On iz unutrašnjosti Bosne, a ona iz Beograda, voleli su iste stvari: ex-yu muziku ,,Crvenu Jabuku, Plavi orkestar, Merlin, Valentino. Neopterećeni brakom, neisfrustrirani materijalnom i finansijskom situacijom koja je bila teška... Sada su oboje u ranim četrdesetim, ona je završila filološki fakultet, on je bio upisao medicinu u Beogradu, ali životne okolnosti, rat, splet od srećnih događaja i Darijo je napustio Beograd prekinuvši studije. Posle toliko godina usne im se spajaju, na moru u Hvaru i pišu najlepšu ljubavnu romansu ovog leta, 2014. godine.

– Znaš da te volim, Anabela?

– Volim i ja tebe, Darijo.

– Zašto si tako tiha?

– Da nas ne čuju, mi smo ipak stranci.

– Ali zar ljubav poznaje granice?

– Ne.

– Pa onda? Dobro, poljubi me, samo pazi, nešto mi je izraslo. Od soli ili od stresa?

– Afta. Aha!

– More je najlepše noću, kada se raziđu mladi bračni parovi, kada se stiša gužva, kad more utone u prvi san, posle sutona, zaljubljene oči svetle poput lampiona. – šaputao je Darijo.

– Kako lepo miriše pomorandža, hoćeš jednu krišku? Podelićemo je. – Darijo uzima kolutić iz njene ruke.

– Nisi mi rekao da li me voliš?

– A zar ti moje oči ne govore više od tih čarobnih reči?

– Ne! – odgovorila je Anabela.

– Ha, ha, ha. – smejao se Darijo njenim rečima.

Anabela je bila opijena od ljubavi poput vina kojim su potom zalili,nazdravivsi novoj vezi,na moru.Ostavila je malo
karmina na ivici tankog stakla od čaše.

– Hoćeš da se udaš za mene? Anabela?

– Pa čekaj, to se ne radi tako, polako, polako, tek smo prvi dan na moru.

– Ali se zabavljamo dva meseca.

– Nema veze, uzećemo se kad se vratimo u Beograd.

On je radio u konsalting firmi, a ona je predavala maternji jezik, u jednoj osnovnoj školi. Ja sam im kumovao, a njena najbolja drugarica joj je bila pobratimka.

– A gde su burme?

– Mladenci smešak!

Škljoc!

Paf!

– Vau, kako ste dobro skockani, on u odelu a ti u venčanici boje peska.

Darijo je valjao u mislima još slike sa mora, kako joj piše ime po pesku: A n a b e l a.