Andrea Vrljić
RODITELJIMA
Moj prvi pogled uhvatili ste
moje prve suze brisali ste.
Ruke moje prvi dirali ste
kosu plavu začešljali ste.
U sred noći u pola dana
s Vama sam se smijala.
Samnom tugu djelili ste
ružne snove stišali ste.
Put moj prohodali ste
iza mene čvrsto stajali ste.
Slika moja Vašoj liči
samo Vama ja se dičim.
Djetinjstvo moje uveličali ste
mladost moju podnjeli ste.
Samo Vama hvala želim reći,
za život proveden u sreći,
za ime koje ste mi dali,
za ljubav i dom,
za braću i život bolji,
Hvala Vam roditelji moji…
TILAJ
Taj ima sve
Zlato, konje
On ima stado svoje.
Taj ima svega
Kruha, meda
Ali nema svoga čeda.
Taj prokockat će sve
Zlato, konje, kruh i med
Taj dat će cijeli svijet.
Taj što imao je svega
Ostade bez ičega.
Ostade mu jedna vrela suza
Kora kruha i njegova muza.
Taj što nema ništa više
Pred Boga sam stade
Na koljena pade
Pokaja se i u raju ostade.
Andrea Vrljić, živi u Bosni i Hercegovini u gradu Mostaru gdje se rodila 1988. godine. Školovala se u Mostaru i SAD-u, u saveznoj državi Michigan. Trenutno je završna godina fakulteta za menadžment resursa. U slobodno vrijeme piše pjesme i priče razne tematike, te se bavi dizajnom.