Dvije pjesme Andree Vrljić

Poezija

Andrea Vrljić

 

RODITELJIMA

 

Moj prvi pogled uhvatili ste

moje prve suze brisali ste.

 

Ruke moje prvi dirali ste

kosu plavu začešljali ste.

 

U sred noći u pola dana

s Vama sam se smijala.

 

Samnom tugu djelili ste

ružne snove stišali ste.

 

Put moj prohodali ste

iza mene čvrsto stajali ste.

 

Slika moja Vašoj liči

samo Vama ja se dičim.

 

Djetinjstvo moje uveličali ste

mladost moju podnjeli ste.

 

Samo Vama hvala želim reći,

za život proveden u sreći,

za ime koje ste mi dali,

za ljubav i dom,

za braću i život bolji,

Hvala Vam roditelji moji…

 

TILAJ

 

Taj ima sve

Zlato, konje

On ima stado svoje.

 

Taj ima svega

Kruha, meda

Ali nema svoga čeda.

 

Taj prokockat će sve

Zlato, konje, kruh i med

Taj dat će cijeli svijet.

 

Taj što imao je svega

Ostade bez ičega.

Ostade mu jedna vrela suza

Kora kruha i njegova muza.

 

Taj što nema ništa više

Pred Boga sam stade

Na koljena pade

Pokaja se i u raju ostade.

 

Andrea Vrljić, živi u Bosni i Hercegovini u gradu Mostaru gdje se rodila 1988. godine. Školovala se u Mostaru i SAD-u, u saveznoj državi Michigan. Trenutno je završna godina fakulteta za menadžment resursa. U slobodno vrijeme piše pjesme i priče razne tematike, te se bavi dizajnom.