Dvije pjesme Andree Vrljić

Poezija

Andrea Vrljić

 

MOSTAR

 

Borili su svi se za te

Grade moj rodni brate

U srcu si mome uvijek

Pratim tebe ja zauvijek

Kad god odem ja od kuće

Zbog tebe nostalgija me hvata

Srce nazad mene vuče

Gdje su moja raja

Gdje o tebi ljudi sve već znaju

Tamo želim ići upoznati svoju raju

I kad daljina zove

Ili kad život vani mami

Teško se oprostiti od tebe

Srce za tobom uvijek zazebe

Sjećanje moje

Uspomene sve

Za tebe me vežu

pa i one najgore

Branit ću ime tvoje

Jer to je ognjište moje

Tu sam ime sinu dao

Tu sam majku staru oplakao

Tu mi škola znanje dade

tu me protivniku predade

Ali to su moji surodnjaci

Moga grada navijači

Tuda jedna rijeka teče

Što me hladi svako večer

Iznad rijeke čvrsto stoji Stari most

Po njemu svak` nas znade

Nema ko` mu nije bio gost

Ljepotu tvoju čini mnogo toga

Dičim se tobom

Temelj si života moga

 

HELENA

 

Svake noći sanjam isti san

Lijepo lice neke žene

Obline njene kao salivene

Kako me ljubi dok oči su joj zaklopljene

U svakom snu ona odlazi

A ja još miris njen na grudima nosim

Tu je u snu naslonila glavu

Dok sam rukama prošao kroz kosu

Lijepa je kao trojanska Helena

Nije joj ravna ni jedna žena

Zbog nje bih pokrenuo i rat

Jer je želim samo svojom zvat

I dok u mraku ležim sam

Molim Boga da ispuni mi san

Bio bi mi dovoljan samo jedan dan

Da joj vidim bijelo lice

Kazna neka bude

da vječno patim od nesanice

 

Andrea Vrljić, živi u Bosni i Hercegovini u gradu Mostaru gdje se rodila 1988. godine. Školovala se u Mostaru i SAD-u, u saveznoj državi Michigan. Trenutno je završna godina fakulteta za menadžment resursa. U slobodno vrijeme piše pjesme i priče razne tematike, te se bavi dizajnom.