Redakcija Andrea Vrljić
AGONIJA
Izgovorit lijepu riječ
lako je.
Obećat drugom sreću,
lako je.
Obestinit svoje riječi,
teško je.
Kad te zlo spriječi,
lako je.
Kad ti gnjev um uzme,
kad te savijesti riješi
obećanja daješ,
a đavo te tješi.
Karakter gubiš
i sve više griješiš.
Tuđa nesreća lijek je tebi
misliš da si važan
al` samo si sebi.
Drugi te zaobilaze
nevolju tvoju osjete.
U svijetu gubiš se
ni bližnji te ne posjete.
Tad đavo svoje ima
a tebi ostane samo agonija,
tuđa bol i pokoja suza
kad ostanes sam tad nastane pauza.
Uspomene nastavljaju da te prže
sjećanja na prošlost ne prestaju da kruže.
tvoj mir uvijek će uspješno da sruše.
RAZUMIJEVANJE LJUBAVI
Ljubav može biti opasna kao kemijska tvar
al` kad bi srce to znalo bar…
Ljubav je prava samo onda kad
srce sluša šta kaže glava
i samo tad …
Ljubav je put
koji smo prešli
i samo tad
ljubavi smo svijesni…
Ljubav je zapravo mala
ali činjenica da nas od nje boli glava
da nas mota poput budala
ljubav gledamo kroz sto ogledala;
kao što krv nije plava
tako nama ni ljubav “ne može” biti mala…
Ljubav je mala jer živi u nama duboko
kao nada da je raj negdje visoko
ali ga ne vidi naše oko
iako to ne znači da ljubav ne želimo žestoko…
Ljubav je ne poznanica plavima
ali je slaba strana hrabrima…
Ljubavna spoznaja nekad dolazi kasno
tad ljubav djeluje opasno jasno
tjera nas da platimo je masno
al za ljubav pravu ne može biti prekasno…
Ljubav ima više lica
nekad se javlja kao nesanica…
Ljubav je drugo nešto
što od sviju krijemo vješto…
Ljubav potiče ljubomoru
budi sestru joj najgoru…
Ljubav je najvažnija jer je najbolnija
bol je stvarnost koja je ne izbježiva
a stvarnost nas čini živima…
Ljubav nas čini živima jer smo stvarni
i sposobni da volimo
zato što to želimo
po cijenu da volimo
spremni smo i da bolujemo
tada bar znamo da djelujemo
tad svrha svoje ima
a nama i dalje ostaje ljubavna iluzija…
Ljubav je moguća
i traži vrijeme
kao kad sijemo sijeme
treba da raste polako
ali ako je uberemo olako
ona se slomi lako…
Ljubavni strah nastaje lako:
od ljubavi bježi svako
tko je ljubav otpio do pola
a nije bocu zatvorio…
Ljubav treba zalijevati
i kad nije žedna…
Ljubav treba hraniti
kad je sita
a ne samo kad se od gladi rita…
Ljubav treba vrtiti na žaru
da se plamen ne ugasi
jer kad plamena ne bude
ni janje ne može da se pojede…
Ljubav nas čini čudnima na svoj način
ona nas tjera da se bavimo svačim…
Ljubav nije
ako ti suza padne dok lije
ljubav je kad ima netko da je popije…
Ljubav nije ili jest
svatko sebi sudbinu šije
ali da ljubavi nije
nebi postojala riječ
za nešto što svatko krije
dok im suza niz lice lije
a nema onog što je popije…
Ljubav tužnog lica
izdala je riječ
onog što sam srcu godi…
Ljubav to je bila tužna
jer nestade plamen
ostade samo tama ružna…
Andrea Vrljić, živi u Bosni i Hercegovini u gradu Mostaru gdje se rodila 1988. godine. Školovala se u Mostaru i SAD-u, u saveznoj državi Michigan. Trenutno je završna godina fakulteta za menadžment resursa. U slobodno vrijeme piše pjesme i priče razne tematike, te se bavi dizajnom.
