Dženana Uščuplić Zukić
Zemlja
Zemlju nam niko ne može oteti.
Zemlja je naša šta god da iznikne,
srebro ili požutjelo klasje.
Crvenom i plodnom
punimo naše utrobe,
pod zeleno pruće mrvimo naše kosti.
Zemlja je naša i zemlju nam niko ne može oteti.
Pod zemljom huči stotine priča i bisernih voda,
humki zaraslih u travu, koraka zgaženih u blato.
Prodali su i tvoju zemlju, Vang Lunže,
kao i moju !
Okopavamo brazde uprskani zemljom,
liježemo na grude i udišemo život.
Zemlja je naša, bila slobodna ili ne.
Zemlju nam niko ne može oteti.
Niti duše
Grumen po grumen,
razgrćem crnu zemlju sa njenih dubina.
Ugošćavam iluzije
pri svakom razotkrivanju neotkrivanja.
Bovarizam. Neprimjetno nestajem.
Tijelo truli. Um se gasi.
Koprcam se u njenom blatu kao ptica
što se na vrijeme nije sklonila sa kiše.
Kljucam kamenje glinenim kljunom.
Zloputnog koraka antagonista ka agoniji.
Da li je ostala ijedna nit sa koje visi moja duša?
Ili je skončala u džepovima
zašivena tupim iglama obmane,
onemogućena da se digne dalje od sna?
Potkrsena munjama kao drvo,
obnevidjela od zlokobnih luna pita
kuda je nestao njen iskonski sjaj?
Kao ptica što je prerano poletjela ka nebu
na svojoj putanji bezdna sazdana od sna.
Dženana Uščuplić Zukić rođena je 1986. godine u Tuzli.
Srednju ekonomsko-tehničku školu završila je u Banovićima, a nakon toga je diplomirala na Fakultetu Humanističkih Nauka u Mostaru, na odsjeku za engleski jezik i književnost.
Prvu knjigu, psihološki roman „Narcisi boje tinte“ objavila je 2013. godine pod okriljem KNS-a, Sarajevo.