Dvije pjesme Jovane Pajević

Crna Gora

Jovana Pajević je rođena 20. 01. 1989. godine u Bijelom Polju, Crna Gora. Završila je Gimnaziju “Miloje Dobrašinović” u Bijelom Polju, a zatim i diplomirala na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, smer Informatika. Trenutno završava master studije Softverskog inženjerstva. Živi u Novom Sadu. Bavi se plesom i glumom. Bavi se pisanjem poezije i poetske proze od devete godine. U periodu osmogodišnjeg školovanja, njeni radovi su objavljivani u dnevnim novinama “Pobjeda”, časopisima “Kolo” i “Osmijeh”, školskim novinama “Đački uranak”. Posle duže pauze, vratila se pisanju pričom u rubrici Princeze i bitange magazina Stil u februaru 2012. godine.

 

KAO DA NISAM ŽIVA

 

Toliko ljudi oko mene

a ja sama.

Toliko sreće, ljubavi

a ja prazna.

U meni je samo jedno veliko ništa.

Čak ni ti više ne budiš nikakva osjećanja u meni.

Ni bijes, ni bol, ni sreću.

Ništa.

Kao da nisam ni živa.

Rukama prekrivam lice

da dodirom sebe u život vratim.

I da, kad niz obraz suza sklizne,

prazna, a teška,

sakrijem je od svog odraza u ogledalu.

 

DODIR SAMOĆE

 

Nemam više snage

da nosim ovu prazninu što u meni živi,

ni dovoljno osmijeha da obrišu suzne oči.

Nemam hrabrosti da dočekam

i dodirnem noći.

Sad samo samoću dodirujem.

Sama sam.

Sama sam, jer nisam hrabra

da sebe bez rezerve dam.

Dajem mrvice, toliko i dobijam

a htjela bih cio svijet.