Oku skrivena književnost
ENESOVA DOLINA
U svim procesima bilježenja buđenja nacionalne svjesti i samosvjesti pisana riječ imala je, a i imati će nezamjenljivu ulogu. Riječ je bila i biti će važno oružje, jer je ona u Bošnjačkim ustima bila odgovorna istini, a to znači povjesnim iskustvima i potvrđenim činjenicama. Dio te bogate produkcije već je ušao među korice Bošnjačke pjesničke antologije, napisano i nekoliko romana, a štampan je veći broj pjesničkih zbirkih, a veliki broj knjiga je objavljen u kojima je rat sa krvavom pozornicom na kojoj se odvija ne znam po koji put Bošnjačka tragedija. Uz sve ovo nabrojano postoji i jedna oku skrivena književnost koju ću pokušati razotkriti, ona napisana u privatnim pismima, na dopisnicama iz muhadžirluka, „privremenih“ prebivališta, rovova, bolnica… U nju moramo duboko vjerovati, jer otkriva duboke rane i Bošnjačke intime. Postoji, toliko žalosnih obiteljskih tragedija za koje smo čuli, a za mnoge ćemo saznati prije ili kasnije. Riječi koje smo o tim nesretnicima čuli ili pročitali otkrivaju skladne obitelji koje ni u gorčini nesreće nisu izgubili ništa od plemenitosti. Napisano je puno pisama, a ponajviše dječijom rukom, na papiru s vodoravnim linijama nevješto, a ipak prlijepo. U njima je toliko rečeno o ratu, a da rat nije nigdje spomenut. Pročitao sam puno takvih pisama, ali jedno ću to pismo da citiram, pa makar i s pogreškama – da taj cvijet ne oštetim… Posadit ćemo nove jele „Draga učiteljice Šemsa i draga djeco. Zovem se Enes, imam mamu i dva brata. Iz Jajca sam, a sada sam izbjeglica u Zenici. Ovdje mi je lijepo. Dobro sam prihvaćen u ovom mjestu i školi. Najteže mi je to, što sam u okolini Jajca imao jednu dolinu koju ovdje nigdje nikako nemogu da pronađem. Svakog vikenda iz Jajca sam išao kod djeda i nene da bi bio u toj dolini. Pokušaću vam opisati tu dolinu, da bi i vi znali da mi je stvarno jedna, jedina. Fina je to dolina, i samo putić je dijeli od kuće moga djeda i nene. To je izdubljena dolina, sva okružena zimzelenom šumom. U proljeće je lijepa jer su tu sa drugovima igram borbe, krijemo se oko stabala i igramo se žmurke. Tu ima i svih vrsta cvijeća: visibaba, ljubičica, jagorčevine, raznih zvončića, kukurijeka, tako da se svi ti mirisi izmješaju samo se u dolini mogu osjetiti i nigdje više. Ali i ptica nema nigdje takvi koje po čitav dan pjevaju na visokim jelama. Kad dođe ljeto tu sam čitav školski raspust, pošto po dolini bude velika trava, često nas čovjek ganja sa štapom jer gazimo travu. Tada više vremena provedemo u šumi praveći praćke i strele. Kada čovjek pokosi travu, svi moji drugovi i ja kupimo mu sjeno, da bi što prije dolina bila naša. Tada najdraži nogomet. To je jedno mjesto na svijetu gdje se lopta uvijek vraća u sredinu, i niko je ne može izbaciti iz te doline. Gdje je šutnes ona se dokotrlja u sredinu. Kada dođe jesen, tada su najinteresantnije vatre koje ložimo. Skupljamo lišće, grančice, šišarike i po čitav dan pečemo krumpir i kukuruze. Naveče dođem garav i prljav pa me djed i nena jedva prepoznaju. Zima je čini mi se najljepša. U dolini napada veliki snijeg, a najduže se tu zadrži. Sa vrha doline staneš na skije i izletiš na drugi kraj, ponovo se spustiš izletiš na drugu stranu. Dolina je velika tako da svi imaju svoje staze. Skijaši svoje, mala djeca svoje, tako da je živa cika čitav dan. Jos bi imao pisati o dolini, ali to je sada tužna dolina. Po njoj već tri godine doba nema djece. Zbog toga sam tužan i ja, a sigurno i dolina. Po njoj su sada velike rupe od granata, čak sam i jednu jelu vidio prepolovljenu. Ko zna što je dosad bilo sa njom. Najveća želja mi je da se ponovo vratim u Jajce i ponovo odem u svoju dolinu. Ovim putem želim upoznati prijatelje da mi pišu o svojim dolinama. Obećavam da ću im jednog dana pokazati tu dolinu. Zajedno ću sa njima zatrpati sve rupe od granata i posaditi sve nove jele sve koje nedostaju. Puno vas pozdravlja Enes i puno hvala za školski pribor.“ Mnogi su u ovom prošlom ratu i u onima prije njega izgubili svoje doline kao i njihovo zelenilo. Neki ih pokušaše opisati i na taj način opisaše tajanstvene ljepote Bosne, a ako se protjerani opet vrate u svoje i na svoje Bosna će biti jos čudesnija…