Dvije pjesme Mirjane Miljković

Poezija

Mirjana Miljković, profesorica hrvatskoga jezika iz Zagreba. Pjesnikinja, vizualna umjetnica, aktivistica, planinarka, vidarica. Radove objavljuje u književnim časopisima i zbornicima u zemlji i inozemstvu. Nagrađivana. Objavila je pjesničku zbirku Budnica za letače.

 

 

.

.

.

PERO LAKI PJESNICI

 

Ne trebaju pjesnici biti

poput maslačkovih sjemenki

što ih vjetar kritike

olako otpuhuje i odnosi.

Ali zar je boksački ring

pravo mjesto za pero lake pjesnike,

gdje teškaši suvereno vladaju.

I kako se nositi

s podmuklim udarcima u pleksus

ili srce?

Dok krvožedna publika

obožava slomljene čeljusti,

krvave arkade i pobjednike,

kako pjevati o obzirnosti,

nježnosti i sućuti?

.

PJESNIKINJA S POSEBNIM POTREBAMA

.

Potreban mi je divlji narod

kupina, borovnica i trnjina.

I pitome duše kestenova.

Srce dajem prirodi bez zadrške.

I uzvraća mi ona

mnogostrukim srdašcima šumskih jagoda.

Kada kročim šumom

opijena mirisnom glazbom

tamnih trubača,

pozdravlja me ponosno turbansko pleme turčinâ.

Umorna

otpočinuvši u jelinu krilu

ili

naslonivši hrbat o hrastova pleća,

dišem ošitno.

Pod sunčaničinim suncobranom

i jelenak predahnuo.

Prelijeva se smaragdna zelen zlatnih mara.

Namirenu

ispraća me

ljubazni livadni puk

tratinčica i dobričica.