
Nusreta Beranac, pesnikinja i esejista, je student Engleskog jezika i književnosti. Pisanjem se počela baviti kao dete, mahom poezijom, a taj hobi je nastavila da razvija i u Gimnaziji u Novom Pazaru, gde je upoznala mnoge ljude sličnih sklonosti, i uz njihovu pomoć po prvi put upoznala publiku sa svojim delima. Od tada učestvuje na različitim književnim večerima gde mladi autori i autorke kazuju svoje stihove, i nastavlja da radi na svojim veštinama pisanja. Strastveni je ljubitelj književnosti, prvenstveno domaće i svetske poezije, među kojima najviše ceni poeziju Bodlera, Disa i Miljkovića. Poštovalac je istorije i filozofije, čemu duguje svoja razmišljanja izražena u esejima ali i u pesmama.
KO SE TO NAIVAN PREVARIO
Ko se to naivan prevario,
Misleći da u meni ljudskog ima;
Pa je neispisane šake svoje ponudio?
A od bronze i gvozđa sam sazdana ja.
Zar osetio nisi miris izdaje
Kada se meni približi ti?
U meni ništa lepo ne traje,
Gaziti i zagorčati – za to živim.
Uzroke mojoj zlobi ti tražiš,
Da opečeš prste prihvataš.
A ja želim da veruješ u svoje laži,
I dok me budeš preklinjao, rasparčan.
Ni upozoriti te na sebe neću,
Jer ni ja upozorena nisam bila.
Sve što me boli trostruko vratiću
Tebi, koji nisi kriv ni za šta.
18. 09. 2013.
DOLAZE
Dolaze.
Evo čujem doboše kako se
vratima mojim približavaju.
Dolaze da ponovo saseku
izdanke života;
da otmu pokrov sa moje gole duše.
Vraćaju se, da završe započeto.
Da otisak svoje čizme ostave
na već prebijenom licu.
Da prerezu konopac nade.
Da uguše sunce koje je nekim čudom
opet u okvir mog prozora provirilo.
Zgrčenih kolena ih čekam.
Sve sam to već videla negde;
Još juče isceljivah te iste rane.
Zar su već opet tu?
Ne okusih ni slast svog uzroka za tamnovanje;
Ni dodir šake belje od perja.
A već ih oplakah oboje.
Ne dotakoh usne što obiluju krvlju,
Niti spoznah prostranstvo osuđenog zagrljaja.
A već ih odnesoše.
U drugu tamnicu.
20. 09. 2013.