Sreten VUJOVIĆ je rođen 1957. godine na Cetinju. Dugi niz godina radi kao prosvjetni radnik u osnovnim i srednjim školama u zemlji i inostranstvu. Dopisni je saradnik za maternji jezik i književnost United World College of the Atlantic iz Welsa. Bavi se skulpturom u drvetu (tri samostalne i tri grupne izložbe skulptura), prevodilaštvom (italijanski i njemački jezik), književnom kritikom i esejistikom.
ČEŽNJA II
.
Jutros sam se
iz nekog Dalekog Vremena
zatekao Tu
I nijesam našao ništa
Ni sebe
Uzalud slijepo pokušavam
napipati Procjep
koji me doveo
u Prazno
Ne može Privid biti
Osjećam
taj zrak
sjajniji od svih
Blista Tamo
i znam
ima svoje jutro
anđeosko
Ta Svjetlost Zna
da i mene još negđe ima
pobožno zbunjenog
u želji da prozračno blistav
punoćom traje
van dodira
NEGDAŠNJI JA II
Odbjegle riječi
i dan neponovljiv
Plave uzaludnosti
izgubile smisao
pa onako izbezumljene
bljuju proročanski
u svim smjerovima
bez vjerovanja
u zlurade smiraje
Ona
čije biće sve izokrene
pa traži glavu koja to više nije
U Prazno odlazi
a kako onda odrediti
Ima li Kretnje ili je
ona samo iluzija
začuđene nepokretnosti
i želja da se drugačije osvrnemo
izađemo iz trenutka
što sve znači
i ne śetiti se
ni čemu liči
Samo saznanje
da je Čarolija
imala pravo
trajati
Pjesma je opet
pobjegle iz sebe
Poezija i prozni radovi Sretena Vujovića su prevođeni na engleski, njemački, italijanski, poljski, francuski, galjego, makedonski, albanski, slovenački i bjeloruski.
Zastupljen je u nekoliko zbirnih knjiga poezije i nekoliko antologija, kako na crnogorskom, tako i drugim jezicima.
Dobitnik je i najvećeg priznanja svog rodnog Cetinja, Trinaestonovembarske nagrade za 2001. godinu.
Zastupljen je u brojnim listovima i časopisima, kako u Crnoj Gori, tako i u inostranstvu. Nakon prve zbirke pjesama, uglavnom njeguje poetske tematske cjeline: problematika palanke, pjesnička psihijatrija, (arhe)pamćenje u podsvjesnoj slojevitosti…
Objavio je slijedeće naslove:
•Pjesma zaboravne ptice,
•Bezglavo kolo (ponovljeno izdanje),
•Soba za specijalne,
•Knjiga postanja,
•Kako tonu horizonti ( ponovljeno izdanje),
•Kako se vratiti (zapisi iz egzila),
•Poema o ljubavi (ponovljeno i dopunjeno izdanje)
•Đavolje kolo u Manastijeru na Velji Poneđeljak (ponovljeno izdanje)
•Veliki Brat (ponovljeno izdanje)
-Vođa
-Molitva (prevedena na francuski jezik)
-Izabrane priče & Tommy, moj prijatelj
Knjige poezije „Bezglavo kolo“, ,,Poema o ljubavi’’ i knjiga poetsko proznih zapisa „Kako se vratiti-zapisi iz egzila“ su prevedene na makedonski jezik.
Sa grupom mladih crnogorskih pisaca osniva Književnu omladinu Cetinja, i član je redakcije zabranjenog lista ,,Mi’’, a zatim se nalazi među osnivačima Književne opštine Cetinja, koja je sredinom osamdesetih godina obilježila kulturni život Crne Gore i bivše Jugoslavije. Bio je član redakcije posljednjeg, zabranjenog broja časopisa za kulturu, nauku i društvena pitanja Ars, koji je izlazio u izdanju Književne opštine Cetinja.
Zbog djelatnosti antiratnog angažovanja od 1990. dva puta ostaje bez posla, biva proganjan, hapšen i zatvaran. Zbog raspisivanja potjernice ilegalno napušta zemlju. Gotovo istovremeno briše se sa spiska Članova redakcije časopisa ,,Doclea’’. U odsustvu se osuđuje na dvije godine robije pod optužbom “povrede ugleda Republike Crne Gore”.
Nakon brojnih reakcija organizacija za zaštitu ljudskih prava, inostranih prosvjetnih, kulturnih i književničkih institucija od kojih izdvajamo Deklaraciju Skupštine Svjetskog P.E.N.-a 1995. godine u Pertu (Australija), biva amnestiran, i stiče pravo povratka u domovinu.
Knjiga prozno-poetskih zapisa ,,Kako se vratiti’’ je prvo pojavljivanje nakon povratka iz gotovo trogodišnjeg emigrantskog života. Saradnik je konsultant italijanskom producentu Michelu Cioffiju na projektu dokumentarnog filma o Crnoj Gori ,,Želja za preporodom’’.
Par godina je glavni i odgovorni urednik glasila Crnogorske pravoslavne crkve, ,,Lučindan’’. Član je i jedan od osnivača Nezavisnog društva crnogorskih pisaca i Crnogorskog P.E.N. Centra čiji je ujedno prvi generalni sekretar i aktuelno potpredsjednik iste asocijacije. Član je Hrvatskog P.E.N. Centra, Matice Muslimanske i jedan od inicijatora osnivanja Matice crnogorske, kao i jedan od osnivača Susreta „Avdo Međedović“ u Bijelom Polju. Kao predstavnik Crnogorskog P.E.N. Centra potpisnik je Odluke o osnivanju Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU).
Živi i stvara na Cetinju.