Dženis Šaćirović: Nacionalizam i ideologija u koncipiranju obrazovnog sistema

Kolumne

Ovdje će biti riječi o svim negativnostima koje nastaju kao posljedica utjecaja nacionalizma na cjelinu obrazovanja. S obzirom na pristup fenomenu obrazovanja sa ove tačke gledišta posredstvom instrumenta koncipiranja ideologije u okviru obrazovnog sistema, valja izložiti sljedeće činioce utjecaja: apstraktna shvatanja i mitologija,  konzervativni stav o nacionalnoj pripadnosti i “kult ličnosti“.

 

Apstraktna shvatanja i mitologija.

Priče o porijeklu nacije zasnovano na iracionalnom shvatanju; priče o apstraktnim događajima fantastičnog sadržaja; veličanje junaštva historijskih ličnosti i njihove uloge; intuitivna shvatanja o predodređenosti nacije da bude nadređena drugima (radikalni vid); historijski kontekst preinačavanja istine (pripadnoti određenoj teritoriji, plemena prije konstituisanja nacije, itd); itd, neki su od vidova koji utiču na stvaranje kolektivne slike u očima pripadnika nacije. Na tim postulatima se može koncipirati historijska i književna oblast sa jasnim mističnim svojstvima koja se mogu nametati kao najvažnije i najsvjetije nacionalne tekovine. Viša razlika jednih u odnostu na druge, stvara probleme ne samo unutar okvira jedne države, već može biti uzrok komflikata i problema i izvan teritorije, tj. na međunarodnoj razini kada se radi o međusobnim odnosima, priznavanju i poštivanju nacionalnog integriteta između susjednih država.

 

Konzervativni stav o nacionalnoj pripadnosti.

Konstruktivno iracionalna lojalnost prema tradicionalnim tekovinama, dok po pravilu druge nipodaštavaju ili ih smatraju nepoželjnima. Konzervativisti svoju nacionalnu, kulturnu baštinu smatraju strogo uzvišenom i nenadmašivom u svojoj ispravnosti što kada se apsorbira na obrazovanje, dolazi do društvene, kulturne i ekonomske zaostalosti. U vremenu sve otvorenijeg svjetskog ekonomskog tržišta i kretanja ljudi, neophodno je poznavanje kultura i nacija sa kojima se ima susreta. Ovim načinom se mogu zatvoriti vrata komunikacije i općeg napretka, jer se konzervativnim stavovima u obrazovanjuu, neće izučavati tuđe kulture i jezici, a pogotovu oni koji su premašili nacionalne okvire i postali višekontinentani, svjetski opće prihvaćeni i kao takvi za korišćenje neophodni.

Primjer nastojanja uspostavljanja konzervativnog nacionalizma nam dolazi iz Indonezije, Azijske države. Naime, Oktobra mjeseca 2012-te godine, Indonežanska vlada donosi prijedlog o odluci da ukine učenje engleskog jezika u osnovnim školama, dok će sa druge strane ubaciti dodatno nacionalno obrazovanje i predmet : lekcije o naciji (izvor: Aldžazira Balkans, dostupan od 27. oktobra 17:09 CEST).

 

“Kult ličnosti“.

Vjera u autoritete čini da se greške autoriteta uzimaju za uzor. – Tolstoj.

Kult ličnosti, kao vrsta idolatrije predstavlja veličanje i slijeđenje određene osobe (istaknute ličnosti), koju sljedbenici obavezno smatraju nepogrešivom i u nekom pogledu je doživljavaju kao nenadmašnu. U zavisnosti od miljea kojem pripadaju, takve ličnosti se uglavnom ističu vrsnom sposobnošću za manipulacijom, ispunjenu retorikom, ili književnim djelom koji su dosljedni datom vremenu i stanju jednog naroda. Historija kao svjedok svih postupaka čovjeka, o posljedicama stvaranja kulta ličnosti govori puno, ali bi pogledom u ne tako davnu povijest prošloga vijeka i svu dramaturgiju događaja, mogli razumjeti posljedice bez puno primjedbi. Gotov paket inferiornosti prema drugima koji im ne pripadaju, u novijoj historiji više je bio okrenut ekstremnom nacionalizmu. Ratovi uzrokovani ideologijama ekstremnog nacionalizma bili su posljedica stvaranja i doživljavanja određene slike kulta ličnosti u obrazovanju i kulturi jednog naroda. Takvim viđenjem kulta ličnosti, vremenom se svaka mana doživljavala vrlinom, svaka mržnja mudrošću, a svako zlo postajala je pravda. Ona pravda prema kojoj su njeni sljedbenici osjećali kao obavezu vraćanja duga prema prošlosti. Ljudi tako postaju oni koji ničiju vrijednost ne smatraju svetom, ničiju žrtvu dovoljnom.

Pored toga, sljedbenici često kao svjedoci čvrsto istrasiranog puta njihovog vođe, smatraju da niko drugi nije toliko dobar da zauzme njegovo mjesto, što je zasigurno onaj neisključivi osjećaj niže vrijednosti.

Uvjerenja su često najopakiji neprijatelji istine – Niče.

Nakon života, nakon djelovanja na vlasti, ostaju lik i djelo. Ako po uzročnosti krenemo onim mišljenjem da je ličnost za života vodila pogrešnu ideologiju ili loše vodila vlast, onda će i svako oživljavanje i afirmacija istih kroz obrazovanje biti destruktivno. Ideologija predka, davno istaknutog vođe, kako u duhovnom, tako i u političkom smislu može, ali i ne mora doživjeti  nastavak. Ona može poslužiti da se korišćenjem osjećanja ljudi osvoji vlast u ime te ideologije, a da se u stvari stvori nova. Posljedice jedne prihvaćene pogrešne ideologije uvijek su nesagledive, iako mogu promijeniti formu, uvijek se iznova nadgrađuju. Loše ideološko ubjeđenje je poput senke koja prati samo da bi uvela u svoj svijet tame.

 

AUTOR –  Dženis Šaćirović