Poezija Mehmeda Meše Delića

Poezija

 

 

 

 

 

 

Grade moj

 

Davno sam krenuo u tuđi svijet

ostavljajući ognjište i topli dom svoj,

a i tebe sam tamo ostavio

dragi Maglaju, grade moj.

 

Hvala ti grade moj na rijeci Bosni

dao si mi sve što se može dati.

Ja sam ti za uzvrat sebe dao

i sjećanje moje što me stalno prati.

 

Mislima sam stalno s tobom i uz tebe,

u srcu te nosim kao majka čedo umiljato.

Iz sjećanja moga ne možeš otići

nevidljive niti spajaju nas eto.

 

U svakoj tvojoj ulici sebe nalazim

kao da sam zadužen da gradom prolazim

zbližio sam se  sa tobom i ulicama tvojim

postao si moja stvarnost  u sebi te nosim.

 

Volim te i ljubim iz dubine duše,

o rastanku našem razmišljam često,

dok u tuđem gradu sa čežnjom bijem boj

dragi Maglaju, grade moj.

 

Ima Maglaj

.

Ima Maglaj što drugi gradovi nemaju,

njemu magle postelju spremaju,

a oblak  k’o jorgan ga pokriju,

od radoznalih pogleda ga sakriju.

 

Maglajska magla k’o tijesto gusta,

svako jutro Maglajkama ljubi usta,

a kad sunce grane, u Maglaju k’o da svane,

tad platani prema nebu podižu grane…

 

U hladu platana

.

U hladu platana moj grad se odmara,

platani su k’o divovi,

oni od granata ozrenske bagre

grad i njegvu raju (od)braniše.

 

Prolistajte, maglajski  platani,

ispravite se prema nebu plavom,

došlo je proljeće sa lađom što plovi maglom,

potajno raste Bosna i vjetar šumi iz daljine i širi se gradom.

 

Toplo odjekuju crkvena zvona i ezani,

kroz grad i drvorede platana ljudi žure,

a platani od magle zavjese, odmiču

da se vide nebeske modrine.

 

Šapatom zelenog lišća platani trepere

proljeće dolazi, slušajte platani, gradu grudi razdjenite,

a kad ljeto u grad dođe raširite grane olistale

da grad i njegova raja uživaju u vašem hladu.

 

U starom gradu

.

U starom gradu Maglaju

kod džamije Kuršumlije

nišani šehidima ispravljeni

slušaju žubor sa česme.

 

Poviš njih tvrđava stara

od sivog kamena

sa visine na njih gleda

zaboravu ih neda.

 

Nad starim gradom

zvijezda Danica kandilja,

ona  ispraća meraklije

iz Čabrine kahvane.

 

Fatamorgana

.

Kao što u mrkloj noći

pod munjom sijevne u oko

bjelina maglajske kule

i na tren se u tami sakrije

Kuršumlija džamija,

sa čije viletne munare

odjekuje akšamski ezan.

 

Nije to ni san,

nije to ni java,

to nad Maglajom

fatamorgana probljeskava.