Grade moj
Davno sam krenuo u tuđi svijet
ostavljajući ognjište i topli dom svoj,
a i tebe sam tamo ostavio
dragi Maglaju, grade moj.
Hvala ti grade moj na rijeci Bosni
dao si mi sve što se može dati.
Ja sam ti za uzvrat sebe dao
i sjećanje moje što me stalno prati.
Mislima sam stalno s tobom i uz tebe,
u srcu te nosim kao majka čedo umiljato.
Iz sjećanja moga ne možeš otići
nevidljive niti spajaju nas eto.
U svakoj tvojoj ulici sebe nalazim
kao da sam zadužen da gradom prolazim
zbližio sam se sa tobom i ulicama tvojim
postao si moja stvarnost u sebi te nosim.
Volim te i ljubim iz dubine duše,
o rastanku našem razmišljam često,
dok u tuđem gradu sa čežnjom bijem boj
dragi Maglaju, grade moj.
Ima Maglaj
.
Ima Maglaj što drugi gradovi nemaju,
njemu magle postelju spremaju,
a oblak k’o jorgan ga pokriju,
od radoznalih pogleda ga sakriju.
Maglajska magla k’o tijesto gusta,
svako jutro Maglajkama ljubi usta,
a kad sunce grane, u Maglaju k’o da svane,
tad platani prema nebu podižu grane…
U hladu platana
.
U hladu platana moj grad se odmara,
platani su k’o divovi,
oni od granata ozrenske bagre
grad i njegvu raju (od)braniše.
Prolistajte, maglajski platani,
ispravite se prema nebu plavom,
došlo je proljeće sa lađom što plovi maglom,
potajno raste Bosna i vjetar šumi iz daljine i širi se gradom.
Toplo odjekuju crkvena zvona i ezani,
kroz grad i drvorede platana ljudi žure,
a platani od magle zavjese, odmiču
da se vide nebeske modrine.
Šapatom zelenog lišća platani trepere
proljeće dolazi, slušajte platani, gradu grudi razdjenite,
a kad ljeto u grad dođe raširite grane olistale
da grad i njegova raja uživaju u vašem hladu.
U starom gradu
.
U starom gradu Maglaju
kod džamije Kuršumlije
nišani šehidima ispravljeni
slušaju žubor sa česme.
Poviš njih tvrđava stara
od sivog kamena
sa visine na njih gleda
zaboravu ih neda.
Nad starim gradom
zvijezda Danica kandilja,
ona ispraća meraklije
iz Čabrine kahvane.
Fatamorgana
.
Kao što u mrkloj noći
pod munjom sijevne u oko
bjelina maglajske kule
i na tren se u tami sakrije
Kuršumlija džamija,
sa čije viletne munare
odjekuje akšamski ezan.
Nije to ni san,
nije to ni java,
to nad Maglajom
fatamorgana probljeskava.