Redakcija - Nauka pobija teorije onoliko koliko se one i same kao neosnovane i neprovjerene mogu pobijati. Ali, nauka je tu da definitivno sruši sve pretpostavke. Održavati ubjeđenja, makar ona bila strogo sistemska ili besprekorno religijska, nauka je znala pretvoriti u prah, stoga je nauku valjalo kako nekad tako i sad, zarad interesa očuvanja strukture društva ili drugih interesa bilo korisnije stavljati po strani.
- „Što više istražujem kosmos, sve više vjerujem u Boga“ – rekao je Ajnštajn. Mudri ljudi shvataju da nešto tako komplicirano kao kosmos, ali i ljudski organizam, nije moglo nastati pukom slučajnošću.
- „Da bi se bar nešto razumjelo od moga Zaratustre, mora se možda biti u uvjetima nalik mojim…“ – Fridrih Niče u svom djelu Ecce Homo. Čitanjem, dakle, ne stičemo samo dojam o piščevom umijeću, snazi talenta i veličini njegovog djela, već se dekonstrukcijom možemo upoznati sa samim stvaraocem, njegovim, ali i procesima društva u vrijemenu u kome je samo djelo nastajalo. Tako ćemo doći do puno veće spoznaje od spoznaje vrijednosti djela, a to je spoznaja o svjedočanstvu jednog vrijemena i jednog njegovog sudionika.
- „Ja sam učio desetine jezika, proučavao književnost i umjetnost a najbolje godine svoga života proveo sam po bibliotekama, čitajući sve što bi mi došlo do ruke, od Njutnovih Principa do romana Pola De Koka i osjetio sam da sam ludo protraćio najveći dio svoga života. Međutim, ubrzo sam shvatio da je to bilo najbolje što sam mogao da uradim.“ – Nikola Tesla, Moji izumi. Pitanje je šta se može podrazumijevati pod nepotrebnim znanjem. Uostalom, ono što je nekome nepotrebno skladište informacija, nekome je baza akumulacije za stvaranjem novih stvaralačkih ideja. Ali zašto uopće raspravljati o tome i dokazivati to nekome, ako jedan vrhunski svjetski genije kao što je Nikola Tesla svjedoči o tome. Neka djela opravdavaju svrhu.
- Kažu da je Šekspir najbolji poznavalac ljudske duše. Zatim kažu da je Frojd najbolji poznavalac prljavština ljudske duše. Takođe se i vrti mišljenje da je Šekspir prvi radio psihoanalizu. Pa i to da je Frojd začetnih teorije uzroka ljudske tragedije. Ta dvojica genija, danas nisu interesantni društvu. Tako je lako i usporediti dvije neznalice, samo što oni imaju mnogo više zajedničkog nego li ova dvojica. Ono što proizilazi iz njihovog stvaranja, danas ima većeg efekta i važnost u društvu.
- „Ne čitajte zato da biste se zabavili, kao što to čine djeca, niti da biste se podučili, kao što to čine ambiciozni ljudi. Ne. Čitajte da biste živjeli“ – poručuje Flober. Živjeti znači učiti; učiti znači čitati; a čitati znači živjeti – i ja često mislim kako se sve vrti u krug, a još više da je on prirodan, kao što je priroda jednosmerna i vrti se u krug. Taj krug naša je realnost, a naša realnost je snalaženje u tom krugu: učiti, čitati, živjeti…
- „Sve što se tiče načela u vrijednosti i bezvrijednosti ubjeđeni ljudi ne uzimaju u razmatranje. Ubjeđenja su tamnice. Ne gleda se dovoljno daleko, ne gleda ispod sebe: ada bi se smjelo sudjelovati u raspravi oko vrijednosti i nevrijednosti mora se vidjeti pet stotina ubjeđenja ispod sebe – iza sebe“ – Fridrih Niče u svom djelu Antihrist. Uzrok: Bez promišljenosti čovjek nije imun na zablude. On postaje rob zablude, a ropstvo smarta prigodnim. Uvjet otklanjanja uzroka: Donijeti zaključak – dakle bez prejudiciranja meditirati i po nekom metodu razumijevati činjenice iz prethodnog dubokog opažanja.
- „Vi ste u tolikoj mjeri iskvareni svojom seminarijskom filozofijom da u svemu rado gledate samo maglu. Apstraktne nauke, kojima je nakljukana vaša mlada glava, zato se i nazivaju apstraktne, odvlačeće, što odvlače vaš um od očevidnosti . Gledate pravo đavolu u oči, pa, ako je on đavo, vi onda i recite da je to đavo, a ne trčite odmah Kantu ili Hegelu radi objašnjenja“ – Anton Pavlovič Čehov u djelu Dvoboj. Saznavalac nije onaj čije se saznanje zasniva na strogo šabloniziranom modelu promišljanja koje se bazira na izrečenim shvatanjima koja se mogu slijediti. Sanznavalac je onaj koji promišlja, pa tako ušteđuje vrijeme traženja mape izlaza iz svog duhovnog lavirinta samim traženjem izlaza, odnosno slobodnim duhovnim kretanjem. Duhovno i prostorno kretanje se razlikuju, ali je princip kretanja identičan: ili ćete vječito nositi mape sa sobom, ili ćete se sami moći snalaziti.
- „Ko ne misli na svoj način, taj uopće ne misli“ – kaže Oskar Vajld. Dakle, samo je jedna stvar lošija od loših stavova – nemati stav!
- „Od slobodnog čovjeka ne može se napraviti rob jer je slobodan čovjek slobodan čak i u zatvoru“ – tako glasi jedna Platonova izreka. To je zato jer je sloboda duhovna a ne prostorna kategorija.
- „Ropsko, podmuklo pleme, u toku deset pokolenja zastrašivano knutom i pesnicom, drhti od straha, umiljava se i kadi tamjanom samo pred nasiljem, no pustiš li makaku u slobodnu oblast, gdje nema ko da je hvata za jaku, ona se tamo raždžilita i pokaže se u pravoj boji. Pogledaj je samo kako je smeona na slikarskim izložbama, u muzejima, u pozorištima, ili kada raspravlja o nauci: ona se roguši, skače uspropnice, psuje, kritikuje… I neizostavno kritikuje. Ropska crta! Pazi samo: ljude slobodnih profesija grde češće nego kesaroše; to je otud što se tri četvrtine društva sastoji iz robova, iz takvih istih kao, eto, te makake. Nikad nećeš dočekati da ti rob pruži ruku i da ti iskreno zahvali zato što radiš.“ – Anton Pavlovič Čehov u djelu Dvoboj. Nikada se ne tražite razumijevanje onoliko koliko ste ga spremni ponuditi. Doba o kojem Čehov govori nije naše doba, ali su poruke predskazavajuće. Pomislim samo koliko se jedan pravac u umjetnosti banalizuje kada jednom grafičaru naručilac slike seoskog pejzaža dostavi kao alat za rad drvene bojice ili kada na jednoj promociji knjige nekome u prvom redu bude dosadno predstavljanje možda budućeg kapitalnog djela. Kritičari – to su oni koji svoj sterilni talenat prekrivaju šutnjom ili polemikom o kvalitetu ili pak o predlozima i izmjenama nečijeg izraženog talenta. Ljudi koji nisu sposobni nešto slično napraviti ili istupiti iz svog svijeta straha i shvatanja o bitnosti izražaja stvaralaštva kao osnovnoj vrijednosti, ne smiju ni biti oni koji će o tome suditi. Drukčije rečeno: žena koja nije majka, ne može govoriti o djeci.
- „Kuća bez knjiga je siromašna i onda kada njene zidove i podove prekrivaju skupe slike i tepisi“ – kaže Herman Hese. Naravno da ništa toliko vrijedno ne možete ostaviti u nasljedstvo svojoj djeci kao obrazovanje. Obrazovan čovjek ima sve uvjete i preduvjete da stvori još jednu obrazovanu generaciju. Od čovjeka sa knjigom, nastaće i dijete sa knjigom.
- Kažu da je Šekspir najbolji poznavalac ljudske duše. Zatim kažu da je Frojd najbolji poznavalac prljavština ljudske duše. Takođe se i vrti mišljenje da je Šekspir prvi radio psihoanalizu. Pa i to da je Frojd začetnih teorije uzroka ljudske tragedije. Ta dvojica genija, danas nisu interesantni društvu. Tako je lako i usporediti dvije neznalice, samo što oni imaju mnogo više zajedničkog nego li ova dvojica. Ono što proizilazi iz njihovog stvaranja, danas ima većeg efekta i važnost u društvu.
- „Jer kako bi mogao biti dobar vaspitač onaj čiji je duh nepopravljivo i prirodno usmjeren prema ponoru?“ – pitanje je koje postavlja Tomas Man u djelu: Smrt u Veneciji. Pitanje upućeno roditeljima glasi: kako možete dozvoliti da na vašu djecu utiču proklamacije vrijednosti beskorisnih, a uz to i nemoralnih pojedinaca. Prije toga moraju prilikom odabira partnera za brak i formiranje porodice, shvatiti da takav partner ne može formirati zdrave ličnosti koje će na ovaj svijet donijeti dio plemenitosti na koje volja ispravnog pojedinca poziva.
- „Mali čovjek često je već od četvrte ili pete godine gotov, i kasnije postepeno samo iznosi na vidjelo što se već nalazi u njemu.“ – Sigmund Frojd, Uvod u psihoanalizu. Misao velikog uma – mogućnost prirodne modifikacije čovjeka.
AUTOR – Dženis Šaćirović
