Enser Hodža: Ezan

Poezija
Enser Hodža
Enser Hodža

Enser Hodža je rođen u 1976. godine u Restelici – Dragaš (Gora) – Kosovo. Osnovnu školu završio u Restelici. Gimnaziju završio u Prizrenu i Dragašu. Studirao stomatologiju u Prištini. Od 2000. godine živi u Švicarskoj.

Objavio je knjige: zbirku pjesama ʺGora, Goranin – ZA KOGO SMEʺ (2014. godine) i zbirku priča ʺSt’paljke vo kamenʺ (2014. godine).

 

EZAN

 

Svako novo

rađanje dana,

buđenje,

povratak duše u nama

i glas muezzina,

zov ezana

nova je šansa,

milost Rabba.

Budi radostan,

sedždom Njemu

započni svoj dan!

 

Gonjeni žestoko

bičem dunjaluka

zaboravimo sebe

negdje iza ćoška;

Taj bič dunjaluka

utoliko duži

što je veća pohlepa,

nevs oka slijepa;

Taj bič dunjaluka,

on,

što nas plaši

i kad nad glavom

ne hukta

niti po leđima udara,

što misli na prolaznost,

od nas tjera,

u podsvijest gura

sjećanje na Gospodara.

 

I opet ezan

novi podsjećaj,

ponavljaj te riječi,

ne padaj u očaj;

Poziv taj veliki,

odaziv plemeniti,

al’ opet ne svakom

do insanu marljivom

obdarenom razumom.

 

Stani na trenutak,

ne žuri, polahko,

daj minutu sebi,

razmisli potanko;

Sutra je tajna,

jučer i bi,

pomisli o halu svom,

na ezan se ne ogluši.

Taj poziv na spas

nipošto ne zaboravi,

nemarnost je sjeme

vječne propasti!

 

 

EZAN

(goranski)

 

Svakuje novo sabaalje,

den rađane,

razbudujene,

vračane duša vo mrša

i glas muezzinof

ezan ka vika,

još jen k’smet,

nova je priljika,

milos Rabba.

Bidi vesef,

bidi vreden,

i so sedžda Nemu

načni go den.

 

Zabrane (poterane) sivno

so kamšija dunjalučka

zabravame sebe

vo nekua čoška;

Kamšija taja od dunjaluk

toljko podl’ga

šo pogoljem namčorluk,

nevs od oči čorave,

šo ne plaši nekandisane

i nad glava ka ne šuka,

ni po ‘rbet šljaka,

šo mislja na vek elj vrvi

od nas pudi,

od rasves trga

sećavane na Gospodara.

 

I ope ezan,

odtekra podden,

nazboruj ge lafoi tija,

ne bidi asreten;

Poziv toja goljem

odziv ogolj rasvesten,

alji ope ne svakomu

nelj’ insanu zaslaganomu

so rasves nurljejsan daruanomu.

 

Zastani jena dakika,

ne itaj, poljeka,

zemi sebe vakat,

razmislji kadabok,

vutre je skrišno,

čvera izvrveno,

pomislji na al svoj,

na ezan ne oglunuj.

Tija vikane na spas

mazala ne zabravaj,

nezaslagujene je seme

na sve dunje propanujene!