Tri pjesme Mehmeda Meše Delića

Poezija

Mehmed Meša Delić

 

 

 

 

 

 

 

 

ZORA 1

 

Nebeska se kupola

otvorila i progovorila,

da je zora granula

i vrata novom danu otvorila.

 

Nebeskim plavetnilom

zora se nagizdala,

Bosnom zaplovila,

k’o Nuhova lađa.

 

Zapjeva tišina noći

neke zvijezde u samoći

zatreperiše k’o česma

daleke pjesme.

 

Daljina tiho zove

daleke snove u ponore

gdje zora meraje ore.

 

 

ZORA 2

 

Zora se razlila nebu se otela

pa u nedogled prohodala

vodeći i mene besanog,

da tražimo svjetlo na kraju tunela.

 

Nisam se zori opirao

nisam je u jutru prepoznao

nisam do večeri kasne

ni grad, ni dragu napuštao.

 

Ja putnik slijepi

zorom izazvan s njom krenu

da nebi zore

u gradu bi uz dragu ostao.

 

Već danima nova zora

mraku iznad Bosne prkosi.

 

Uzalud!

 

Svjetlosti njene niodkud

u moju mračnu dušu…

 

 

ZORA 3

 

Iz Bosne odleti zora

odleti nebesima

preko njenih gora.

 

Bajraktari bogomilskih stećci

oko njih grmovi divljih ruža

dok rijekom nade prošlost trabunja.

 

zlatna čuda pjevaju

sa starih bosanskih gradova

nebom i njhovim svodom

svuda i na svakom koraku.

 

Vrijeme pjeva iz krošanja

hercegovačkih trešanja

dok suša klikće

putem molisanja

san daljinom grakće.