Đura Šefer Sremac: (Anti)školski aforizmi

Satira

Hleba pa igara! – traže prosvetari, ali ne sindikalno-političkih.

 

Zbogom školo, nisam te ni vol’o… Olimpijade gluposti su na ceni.

 

Kocka je bačena – profa matematike dobio otkaz! Platio danak krizi – kockao se sa đacima u kazinu, prekoputa škole.

 

Vuk godišnje dlaku menja. Đaci svakoga dana – školu za kafiće.

 

Đaci su sve gladniji nauke. Prepuna ih školska kuhinja – i za vreme časova.

 

Postavili smo putokaze po hodnicima, za slučaj opasnosti. Sad đaci mnogo brže – beže iz škole.

 

Ne treba terati decu da uče matematiku. Neće im biti potrebna kad postanu – ministri finansija.

 

Roditelji, ne čitajte detetu domaću lektiru. Kad odraste, smejaće vam se.

 

Kad padne učenik, teško je (s)kliznuo i nastavnik.

 

Ko kaže da petica nije popularna kod prosvetara!? Rade pet dana u nedelji.

                                                         

Dnevnici prosvetara rastu kao kvasac. Kako nastavnik sa đacima da trči u (re)formi na duge staze kad ga administracija vezuje za kompjuter!?

 

− Znanje je svetlost, a neznanje … – nije završio misao nastavnik fizike. „Znalački“ se uključio u strujno kolo.

 

Roditelji i učitelji, dobra su nam deca. Iako je u škole uvedena veronauka, ne pravite od njih – sveca!

 

Obrazovan čovek nije uvek onaj koji je do diplome došao na obraz poštenja.

 

U politici i ekonomici odavno nam je spala knjiga na dva slova. Pojačajmo znanje – vaskrsnimo, za bogom dane vođe, kurseve večernjih škola.

 

Deca su pametnija od matoraca: odavno više ne veruju u šarenu lažu. To još uvek prolazi samo kod – birača.

 

Od bisera gluposti javnih radnika mogli bismo nanizati ogrlicu za Ginisa.

 

Od kompjutera bolji je kontejner. Sadržaj ovog drugog sve više koriste – i pismeni i nepismeni.

 

Kad pogreši lekar – ode glava. Nastavnik kad omane – zbogom pameti.

 

Obrazovni sistem danas ima pravo značenje. „Jede“ vlastitu decu – sistematski.

 

Kao profesor književnosti sve manje se bavim humorom. Đaci me često satiru.

 

 

DESET ŠKOLSKIH ZAPOVESTI   

 

1. Ja sam gospodin „profa“ tvoj, jedini sudija (ne)znanja tvojega. Nemaš šanse bez evrića u kovertu.

 

2. Ne pravi sebi idola. Nemoj mi se klanjati niti služiti uzalud, jedino ako ti budem ispitivač na popravnom ispitu.

 

3. Ne uzimaj u usta ime profesora svojega. Na kraju školske godine – bič puca.

 

4. Sećaj se dana odmora… Šest dana glumi pred ukućanima da učiš, a sedmi – „pozajmi“ duvan iz trafike, trebaće ti za uspavani ponedeljak.

 

5. Poštuj oca svoga i mater svoju… Da ti dobri budu, još dok su na Zemlji, kad ti zafali lova.

 

6. Ne ubijaj se naukom. Izmakni se kad ti sa gornje police pada na glavu – enciklopedija.

 

7. Ne čini obljubu nad drugaricom iz odeljenja samo zato što joj je majka profesor matematike. Skupo će te koštati „jednačina“, sa jednom njenom (ne)poznatom.

 

8. Ne kradi znanje svog (o)bližnjega druga u klupi. Kao saučesnik, bićeš mu dužnik do kraja godine, u školskoj kuhinji.

 

9. Ne svedoči lažno na bližnjega svojega u školi. Profesori su oduvek bili glavni akteri filma „Dobar, rđav i zao“.

 

10. Ne poželi ništa što je tuđe. Svakako ćeš sa drugom podeliti cigaretu (ili marihuanu, daleko bilo!) u školskom WC-u.