Redakcija Fuad Hrustić
Posljednji ponedjeljak u maju je osvanuo oblačan i sparan. Sead se digao u cik zore i odmah poslije jutarnje kafe krenuo u fabriku. U najlonskoj kesi je nosio konzervu mesnog doručka, glavicu luka i nekoliko kolačića koje je Azra ispekla prethodne večeri. Ona je dugo stajala na vratima. Gledala je u njegova pogrbljena leđa i sijede čuperke koji su virili ispod izblijedjelog kačketa. Mislila je kako cijelo jutro nisu ni riječ progovorili. I kafu su pili šuteći.
Poslije je dugo ležala na otomanu, navlačila je deku na oči ali joj nije uspijevalo da zaspi. Kroz otvoren prozor su dopirali zvuci ulice: nečiji nerazumljiv govor, cvrkut vrabaca pod strehom, brujanje automobila. Sjetila se nečega. U butiku, u blizini kuće njenih roditelja, prodavali su inostranu robu. U izlog su uvijek stavljali najljepše haljine. Ona je tu često navraćala i dobro se upoznala sa prodavačicom. Iako je butik bio mali, uvijek bi se našla haljina koja joj dobro pristaje. Jednu je ponijela kući, nadala se da će je kupiti. Sead je nije ni pogledao, rekao je da je haljina preskupa i sjeo pred televizor.Prodavačica je cijelu stvar ispričala njenim roditeljima. Oni su kupili haljinu ali je ona više nikako nije mogla uzeti. To više nije bilo moguće.
Oko podneva je Irma otišla u školu. Bilo je vrijeme maturskih ispita. U kući je nastala tišina koja bi je uvijek rastužila. Pogledom je kružila po predmetima u sobi, osjećala je nelagodu i gušenje u prsima, kao da su je pritiskivali cijelom svojom težinom. Uzdahnula je i pogledala na sat. Bilo je vrijeme da počne misliti na večeru. Sjetila se da u frižideru imaju komad smrznute govedine. Juče je na njega naišla sasvim slučajno, kada je tražila maslac za kolače. Znala je da Sead voli kuhano meso i s nekom naročitom odlučnošću krenula u kuhinju. Sjetila se još nečega. Tog dana je bila godišnjica njihovog braka. Ruka joj je zastala na vratima frižidera, oklijevala je nekoliko sekundi, a onda ih naglo otvorila. Užasnula ju je pomisao da su dobri dani u njihovom životu nepovratno prošli.
U veče, kada se vratio, podvijenih rukava na košulji, Sead je bio crven u licu. Njegovi sijedi čuperci su bili slijepljeni na čelu. Košulja mu je bila natopljena znojem. Oči upale i prošarane krvavim žilicama.
,,Vruće je, strašno je vruće, i sparno. Toliko je vruće da ću se onesvijestiti.“
,,Sav si mokar, sa tebe lije znoj, idi odmah da se okupaš.“
,,Možda kasnije, kada se odmorim.“
,,Ne, ne, odmah!“
Sead nije bio oduševljen činjenicom da odmah s vrata mora u kupatilo. To je značilo da će preskočiti svakodnevni ritual: volio je otići do šporeta i podizati poklopce, uživao je u mirisima kuhane hrane. Zatim bi neko vrijeme sjedio za stolom, čekao da se jelo ohladi, pušio i slušao o novostima iz komšiluka.
Azra je stavila lonac na sto. Zatim se vratila po tanjure, ali ih nije uzela, otišla je do ormara i našla suh peškir, odnijela ga do kupatila i okačila kraj vrata. Vratila se u kuhinju, prostrla stolnjak i poredala tanjure. Otišla je po kašike i nož. Isjekla hljeb. Pomislila je kako dvadeset godina ponavlja iste kretnje, na uskom prostoru između četiri zida, poput kakvog robijaša koji ne izlazi iz samice. Osjetila je kako joj obrazi gore, stala je kraj ogledala i promatrala kako joj rumenilo izbija na lice. Ne, njen život se ne bi mogao nazvati robijom. Tu je Irma koja je već punoljetna i muž koji se upravo vratio s posla.
Kada je izašao iz kupatila Sead se opružio u dnevnoj sobi. Bacio je kraj sebe mokar peškir. Bio je još crveniji i zadihaniji nego prije. Niz njegovo golo tijelo tekli su potočići znoja. Kada mu je donijela jastuk, Azra je shvatila da mu nikako nije dobro.Uzrujala se i stala razmišljati šta da učini.
,,Hoćeš li da ti donesem hladne obloge?“, pitala je nadnesena nad njegovo zajapureno lice.
,,Da, bilo bi dobro.“
Nakvasila je peškir u hladnoj vodi i dobro ga iscijedila, zatim je stavila oblogu na njegovo čelo. Otvorila je vrata i prozore u sobi i napravila promahu, ali težak zrak u sobi jedva da je postao svježiji, napolju je još uvijek bilo sparno. Našla je i nekoliko kockica leda i stala ih utrljavati po njegovim golim prsima. On je samo dahtao. Donijela je drugi peškir i počela žustro mahati iznad njegove glave. Pokušavala ga je rashladiti.
,,Prestani da mašeš, sada mi je bolje“, rekao je.
,,Hoćeš li još leda?“
,,Da.“
Ona je spustila peškir i požurila do frižidera. Nakupila je punu kesu leda. On je sjedio na podu, zajapuren i modar. Počela ga je masirati ledom po licu i vratnim žilama.
,,Previše je hladno“, rekao je. Ipak, prepustio se njenoj brizi. Žmirio je dok mu je komadićima leda prelazila po čelu i trljala vratne žile.
Bilo mu je bolje. Ustao je ali se pridržavao za njeno rame. Sam je izašao napolje da se nadiše svježeg zraka. Zapalio je cigaru ali je poslije nekoliko dimova povratio nekakvu bijelu i pjenušavu tečnost. Vratio se u sobu i opet legao na pod. Azra je stavila čašu slane vode kraj njega ali je on nije ni pogledao. Crvenilo je polahko nestajalo sa njegovog lica. Bio je blijed kao mrtvac.
,,Ti počni da jedeš bez mene“, rekao je, ,,sigurno si gladna.“
,,Ako želiš mogu još pričekati.“
,,Ne, ne“, procijedio je, ,,samo ti jedi.“
,,Skuhala sam ti čaj, da ispereš usta“, rekla je i ponudila mu šolju iz koje se pušilo.
On nije odgovorio, okrenu se na stranu i počeo duboko disati. Spavao je a ona se spustila na pod, sjela je kraj njega. Očni kapci su mu neprimjetno treptali, kao kod čovjeka koji ima noćne more. Bio je neobrijan, sijed, umoran, iz nosa su mu stršile dlake. Na krajevima usana se cijedila pljuvačka. Disao je na usta, povremeno je krkljao, kao da gubi dah. Njegovo tijelo je potresao lak drhtaj. Ona se podiže da donese čaršaf, da ga pokrije po golim prsima. Kasnije je otišla da večera.
Irma se vratila kasno. Bila je iznenađena kada je vidjela da joj otac spava na podu.
,,Šta se desilo?“, pitala je.
,,Povraćao je kada je došao s posla“, rekla je Azra.
,,Da li je nešto ozbiljno?“
,,Ne, sve će biti u redu kada se ispava.“
Veče je bilo mirno. Niski tmurni oblaci su visili iznad grada. Irma je dugo učila u svojoj sobi. Azra je cijelo vrijeme sama sjedila za stolom. Pogledavala je na muža. Čula je kako kapi kiše dobuju u olucima, bio je to početak iznenadnog ljetnog pljuska. Soba je iznenada zablistala od jarke svjetlosti, munja je zaparala nebo. Tutnjalo je u neprozirnoj tami. Sjetila se da nije sklonila rublje.
Kiša ga je probudila. Ustao je i sjedio za stolom. Jelo nije ni dotakao.
,,Gdje si ostavila bocu s pivom?“, upitao ju je kada se vratila s rubljem pokupljenim s konopca. Na kosi su joj blistale kapi kiše. Smiješila se.
,,Ne znam, zaboravila sam“, rekla je i spustila rublje na otoman.
,,I to si zaboravila.“
Bio je nezadovoljan njome. Prošao je prstima kroz kosu i uzdahnuo. Zatvorio je oči. Njoj se učinilo da će ponovo povratiti. Prišla je s peškirom ali ju je on odgurnuo.
Kiša je prestala da pada i ona je osjetila kako u sobi postaje svježije. Vjetar je i dalje puhao snažno, kroz otvoren prozor je dopirao šum lišća. On je kunjao kraj upaljenog televizora. Ona je osjećala kako predmeti rastu, kako je pritiskuju svojom težinom, kao kada je ostajala sama. Opet ju je počelo gušiti u prsima, jače nego jutros.
Otišli su na spavanje. Raspremili su se šuteći. On je još uvijek bio blijed, prevrnuo se na drugu stranu, okrenuo joj leđa. Poslije nekoliko sekundi je zahrkao. Ona je ležala otvorenih očiju. Pokušavala je da zaspi ali nije uspjela. Vraćala joj se misao na godišnjicu braka i na haljinu iz butika. Bilo joj je mučno od ustajalog zraka. Dugo se prevrtala u krevetu, njegovo hrkanje je postalo nesnošljivo. Ustala je i izašla iz sobe. Kod Irme je bilo ugašeno svjetlo. Kroz prozor se probijala sjajna mjesečeva svjetlost.
Neko vrijeme je stajala napolju, na svježem zraku. Pokušavala je da razbistri misli, da se sabere. Raskopčala je spavaćicu i osjetila kako joj prijatna svježina miluje grudi. Mjesec je mirno prosijavao između crnih oblaka i ona je mogla jasno vidjeti svaki predmet u avliji. Odjednom joj se učinilo da je iz tame posmatraju nečije nevidljive oči.Stresla se od jeze i ušla u kuću.
On je bio budan, sjedio je na krevetu.
,,Gdje si bila, zašto ne spavaš?“, rekao je ljutito.
,,Bila sam napolju. Da se rashladim.“
,,Jesi li plakala?“, pitao ju je kada je sjela kraj njega.
,,Ne, nisam plakala.“
,,Trebalo bi da plačeš.“
,,Zašto?“
,,Dobio sam otkaz.“
,,Kako?“
,,Svi smo dobili otkaz. Fabrika je zatvorena.“
,,Šta ćeš sutra?“
,,Ne znam.“
Mjesec je prosinuo iza oblaka i obasjao sobu. Nagnula se do njegovog lica. Mirisao je na ustajalo pivo. Obgrlila ga je s leđa i poljubila u vrat. Osjetila je snažno i bolno kucanje duboko u grudima, koje se, kao mjesečeva svjetlost, iznenada pojačavalo i onda ponovo nestajalo. Ispod njegovih spuštenih trepavica bujale su suze i prelivale se, kao sjajni potok. Pomilovala ga je po kosi i obrisala mu obraze. Nježno, kao da miluje dijete.
Fuad Hrustić (4. april 1963.), profesor matematike u Gradačcu, Bosna i Hercegovina. Za svoje priče nagrađivan na konkursima Zija Dizdarević u Fojnici, Dr. Eso Sadiković u Prijedoru, na festivalu Odakle zovem u Podgorici. Priprema za izdavanje svoju prvu zbirku priča. Živi i radi u Gradačcu.
