Redakcija Džamija je muslimanska bogomolja, mjesto klanjanja, zajedničke molitve muslimana. Objekat može biti u raznim oblicima, najčešće je centralni dio u obliku kocke, na čijem vrhu je jedna ili više kupola, ili su pokrivene četvorosvodnim krovom. Za vrijeme osmanske uprave na području današnje Crne Gore, u različitim vremenskim periodima, podignuto je 162 džamije. Najveći broj je podignut na području Pljevalja 26, Bara sa Ostrosom 25, Ulcinja sa Vladimirom 24; Bijelom Polju 20; Podgorici sa okolinom 13. Na nikšićkom području 10; u Herceg Novom, Risnu, Bijeloj i Sutorini 9; na području Stare Crne Gore, cetinjsko područje 8; plavskom području 8; gusinjskom 10; Spužu i Danilovgradu 4; Rožajama 3; Beranama 2 i Petnjici 1. džamija. Od tih džamija, takođe u različitim vremenskim periodima, u bunama, ratovima, požarima i zemljotresu uništeno je njih 88. Za mnoge se ni temelji ne prepoznaju, kao ni lokacija na kojima su se nalazile.
Mihrab je mjesto za imama koji predvodi namaz – molitvu, i nalazi se na zidnoj površini u pravcu Kabe u Meki. Mihrabi su dekorisani plastičnim ukrasima različitog oblika ili jednostavni bez ikakvih ukrasa i natpisa. Ukrasi u mihrabima su uvijek bojeni različitim bojama. U posljednje vrijeme neki mihrabi se oblažu keramičkim pločicama, što ipak odudara od ustaljene prakse.
Skoro sve džamije imaju mahfil u prostoru za namaz-molitvu. Osnovnu konstrukciju mahfila čine drveni stubovi (kod džamija novije gradnje stubovi su izliveni od betona) i drvene grede, pomoću kojih se formira galerija sa drvenom ogradom. Na galeriji prednjeg mahfila, u pravilu, pojavljuje se istak za mujezina, koji se nalazi na sredini u pravcu mihraba.
Minber je stepenasto postolje postavljeno desno od mihraba. To je mjesto sa kojeg se imam obraća vjernicima za vrijeme džume i bajram namaza. U monumentalnim džamijama minber je napravljen od kamena i bogato je ukrašen. Na prednjoj strani je ulazni otvor. Stepenište sa bočnom ogradom vodi do podijuma koji je uokviren sa četiri stuba koji nose pokrov. Iznad pokrova je završni dio u vidu niskog osmougaonog tambura i šatorskog završetka, sa šiljkom na kome se nalazi polumjesec.
Ćurs je postolje napravljeno od drveta, lijevo od mihraba postavljeno u uglu. Sastoji se od podijuma za sjedenje, ograde, nekoliko stepenica i postolja za knjige. Donji dio ćursa ima profilisane otvore. U džamijama nalazimo razne varijante oblikovanja i ukrašavanja ćursa. Danas u nekim džamijama su napravljeni ćursevi od betona i obloženi su keramičkim pločicama.
Tavanica kod starijih džamija uglavnom je izvedena od dasaka. Postoje i plafoni čija je tavanica ukrašena.
Uglavnom se na ulaznoj strani postave četiri stuba koji formiraju tri otvora, može biti i više stubova. Trijem uglavnom ima istu visinu kao i prostor za klanjanje-molitvu. Od kraja 19. vijeka počinje prepravka džamija, pa se trijem često zatvarao zidom, pa više liči na predsoblje i tako se izgubio originalni izgled džamije.
Munare sa spiralnim basamacima, stepeništem koji se postavljaju u unutašnjosti, je posebno sagrađeni objekat na koji se muezin uspinje do proširenja, balkona, šerefe, odakle ezanom poziva vjernike na molitvu. Munare su u Sandžaku pravljene od tesanog kamena uz jugoistočno ćoše ili na krovu džamije od drveta.
Kube ili kupola je pokrov džamije koji je pod uticajem osmanlijske arhitektonske tradicije građen u Sandžaku na rijetkim džamijama koje su pokrivane olovom. Češće džamije su građene sa krovom na četiri vode koje su pokrivane šindrom ili ćeramidom.
https://youtu.be/7VBWnIhSpNc?si=Z7KTt6hzA9WREnLp
Harem ili džamijsku avliju imaju sve veće džamije. Haremi su najčešće bili ograđeni zidom od kamena. U haremima se nalaze šadrvani ili abdesthane sa više česama za vjersko čišćenje prije molitve – abdest.
Gasulhana su objekti za gasuljenje, odnosno kupanje umrlih muslimana. Manje gasulhane obično imaju sve džamije dok se u novije vrijeme grade veći objekti koji imaju i druge sadržaje. Imam džamije u Bistrici nam je sa ponosom pokazao prostorije bistričke gasulhane sa hatarhanom i velikim parkingom.
