Redakcija Članak je nastao uz podršku FONDA ZA PODSTICANjE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI MEDIJA na Konkursu Ministarstva kulture i medija 2022. godine
Bošnjačke gradske kuće uglavnom su pravljene na dva sprata. Prizemlje od kamena, a gornji sprat od brvana ili od čatme. Kuće su bile pokrivane šindrom. Karakteristika tih kuća je što su u jednom dijelu kuće postojale i divanhane, uređena slično kao i musafirska soba, ali su imale i jednu vrstu balkona zvanog ćošak koji je bio nadnesen nad avlijom ili sokakom. Danas je samo mali broj takvih kuća očuvan u Rožajama, Plavu, Gusinju, Pljevljima, Staroj Varoši u Podgorici i tek po nekoliko u drugim gradovima, te prepuštene zubu vremena stare bošnjačke kuće jedinstvene arhitekture nestaju pred našim očima.
Prilikom izgradnje kuće Bošnjaci su po mogućnosti, a zavisno od terena okretali kuću u jugoistočnom smjeru, prema Kabi u Meki.
Bogatija domaćinstva su imala i posebnu sobu za musafire – musafirsku sobu ili musafirhanu jer je tradicija nalagala da je obaveza putniku namjerniku – gostu omogućiti konak i večeru. Musafirske sobe su posebno opremane i držane uredne i čiste.
Pokraj zida ispod prozora je postavljan minder, a uz zid na minderu su jastuci. Pokraj mindera na podu su prostirane pustećije i šiljteta.
https://youtu.be/qqua0rZKDbY?si=zy8kXSJgZLwnjPcI
U sobama su postojali rafovi na kojima se ostavljao mushaf i drugi kitabi, zatim bakarno i drugo posuđe. Sofra se nakon upotrebe kačila na zidu.
Prozori su sa spoljašnje strane imali kanate, odnosno kapake, koji su noću i tokom nevremena zatvarani, a danju otvarani. U bogatijim bošnjačkim kućama na prozorima su postavljane vezene zavjese i mušepci – rješetke od gvožđa ili drveta.
Bošnjačka gradska kuća je obavezno imala hamam – kupatilo i odžak – kamin. U odžaku se ložila vatra i tako se zagrijavala soba. Nekada se na žar u odžaku postavljao i sadžak ili mangal na kome se postavljao sud za zagrijavanje vode za abdest ili za kuhanje hrane.
Kuhinje – tzv. „kuće“ nisu imale tavanicu tako da je dim direktno išao u tavanski prostor, koji bi kroz otvore na krovu izlazio napolje.
U bošnjačkoj kući su postojali dolapi ili dušekluci koji su bili fiksirani za brvna a u kojima se se odlagali dušeci, jorgani, jastuci, ćilimi i ostala posteljina. Djevojačka sprema, ženska odjeća i dragocjenosti čuvale su se u drvenom sanduku – sehari.
Neke gradske bošnjačke kuće bile su podijeljene na dva dijela – na selamluk i na haremluk. Selamluk je služio za boravak muških članova porodice i za musafire, a haremluk je bio ženski dio kuće gdje nijesu ulazili musafiri.
Bošnjačke kuće su imale prostrane često kaldrmisane avlije koje su prema sokaku bile ograđene visokim zidovima, vodoravno položenim brvnima ili tarabama. Kapije su bile često velike, dekorisane, sa vratnicama na kojima su bile halke.
Bošnjačke seoske kuće su mahom pravljene od drvene građe, to jest od brvana ili kombinacija kamen-drvo. Prizemni dio kuće je često pravljen od kamena, ali i od drvenih brvana. Ove kuće su najčešće pravljene na strmim terenima, tako da je samo pola donjeg sprata služilo kao hizba – prostorija za stoku, a nekada i kao ostava ili za stanovanje.
Na gornjem spratu kuća je obično imala dvije prostorije. Jedna je korišćena za spavanje i ona je imala patos. Soba je sadržavala mindere i rafove. Druga prostorija je imala zemljani pod. Tu je bilo ognjište sa sadžakom, verigama i sačem, gdje se spremala hrana.
https://youtu.be/D65adM2hwF8?si=twmg3EfJNV6-YVel
Bošnjačke seoske kuće nijesu pravljene raskošno kao gradske kuće a bile su takođe pokrivene šindrom. Oko seoskih kuća nije bilo ograđenih avlija već su one obično bile okružene prostranom okutnjicom i baščom ograđenom tarabama. Inače svaka bošnjačka kuća u gradu i selu imala je hamam za kupanje ili maker drvenu banjicu, a u avliji ili blizini je bila česma ili bunar sa vodom za piće i druge potrebe. Za bošnjačko stanovništvo voda je imala veliki značaj zbog šerijatske obaveze kupanja i abdesta – vjerskog čišćenja pet puta dnevno prije molitve.
Nužnik je bio poljski i najmanje je bio udaljen od 20-30 metara od kuće i zaklonjen od pogleda pomoći drveća.
Članak je nastao u okviru projekta koji je finansiralo Ministarstvo kulture i medija iz sredstava Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Ministarstva kulture i medija Crne Gore
