Iz stihozbirke Mirjane Đapo koja izlazi na proleće: “Grafiti po zastorima duše”

Poezija

Mirjana Đapo

 

 

 

 

 

 

RAZGOVOR S BRANKOM MILJKOVIĆEM

 

 

Gledamo se oči u oči, pesnik i onaj koji poeziju piše…

više granice nema – sve je postalo pesma, ili se čini?

Izvini prijatelju na ovoj prisnosti, vatra nas povezala,

dala pravo, slobodu, da te hvalim i pitam ponešto:

Vešto si se sakrio između dva sveta – vatra i ništa,

i ako išta ostane biće bezbojno, bezvredno…

jedno ništavilo… tako si govorio, budućnost sagledavao.

 

Verujem u vatru, klanjam joj se, ali se i bojim.

Stojim u redu sa onima koje opekla jara izgovorene misli.

stisli se u meni svi ideali, ubile me prejake reči.

ječi pobuna… oglasili se ne samo trubaduri.

Ne žuri, ne nasedaj, ne odustaj od lepote, poezije!

Nije sve mrtvo dok veruješ u visine, to sutra,

Zaratustra te nije tako učio… nikada se nije predavao.

 

I neću smrću protiv smrti da se borim… hoću životom,

lepotom hoću da se borim, da nađem Poreklo Nade,

da u sintagmi krv koja svetli vidim našu budućnost,

budnost optimizma, neku novu viziju sveta, bez krvi…

i zato kad kažeš uzalud je budim – nisi me uzalud budio,

ponudio si mi svetlo, vatru, prečišćenje, uputio na euridiku,

priliku da kažem da sam živeo – nisam život prespavao.

 

Mirjana Đapo
Mirjana Đapo

Mirjana Đapo, rođena 1950. u Smederevu, Srbija. Završila Filološki fakultet u Beogradu, grupa za srpsko-hrvatski jezik i književnost.

Živi u Brčkom, Bosna i Hercegovina i radi u Gimnaziji “Vaso Pelagić” kao profesor.

Objavljena dela: zbirke poezije “U bunilu”, “Tumaranje po egu”, zbirka proze “Klupa za tihu raju”, roman “Elysion”,  priče za decu “Put u središte bajke” i “Lepe i ružne reči”.

Dobila više prestižnih nagrada i priznanja.

Zastupljena u antologijama i zajedničkim zbirkama.

Prevođena na više jezika.

Nosilac Zlatne značke Kulturno prosvetne zajednice Srbije.

Član Udruženja književnika Srbije.