Željko Perović rođen je 1952. godine u Sarajevu. U osnovnoj školi Dositej Obradović dobio je nadimak Pjesnik zbog iskazane ljubavi prema poeziji. Nakon završenog školovanja svoju radnu karijeru započinje u kancelarijsma Sarajevskog Energoinvesta. Na radnom polju ostvaruje suradnju s inženjerima iz raznih zemalja svijeta. Godine 2002. odlazi u Švedsku gdje iste počinje raditi. Slobodno vrijeme provodi u društvu ljubitelja pisane riječi u književnom klubu Miloš Crnjanski, čiji je ubrzo i postao član! Završetkom radne karijere vraća se poeziji! Njegove pjesme našle su mjesto u tri objavljene knjige Zbornika, a dvije sa prevedom! U posljednje vrijeme uveliko radi na pripremi zbirke pjesama!
.
MIR I TIŠINA
.
Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku da tjelo odmorim
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna
Šiba mi lice i ratuje sa tjelom
I srcem mojim
U meni sve zamrlo
Hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi
Od mene se zvukovi kao i vukovi
Daljinama skrili
Ni pomišljao nisam u parku
Na klupu da sjednem
Nekada sam u prolazu
Krajičkom oka gledao u bijele kose
I šešire do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim
Štap čuvaju
Evo i vrijeme je promijenilo boje
Sa grana požutjelo lišće opalo je
Kao i slike iz albuma prošlosti moje
Ili su krive naočale suzne
Ili se nebo nije umilo
O Bože dali sam vrata zaključao
Ili se hladan vjetar uselio
Umjesto mene utoplio!
.
M E Ć A V A
.
Koračam po ledu istine tvoje
Oko mene rulja povici parole
Mi nećemo dalje ovdje nam je bolje
Makar pili čaja iz ledene šolje
Kočijašu za me upregni saone
Kad konji pojure nek praporci zazvone
Vozit ćeš me tamo amo snjeg se topi
Ja ti nudim piće ako želiš popi
Ajd sad kreni popusti dizgine
Nek projure brda i doline
Šibni jače pa oni su stali
Vidiš da smo na okuci sami
Krš se začu pomjeri se stjena
Sve crveno bijelo vieše nema
Nek i dalje piju čaj iz šolje
Svima njima bit će tako bolje!
.
ZIMSKI SNJEŽNI DANI
.
Zimski dugi i snježni dani
Trebaju rame i sjećanje
Na zlatne jesenje boje
Da misli toplinom osvježe
Na lijepa druženja podsjete
Hladnoću da ugriju
Zimski dugi i snježni dani
Trebaju poljubce socčne
Da ljubav ohrabre
Čvrsto prigrle
Hladne zimske dane
Da poglede na bjelinu sviknu
Zimski dugi i snježni dani
Trebaju ljubav pravu
Koja će riječ svaku
U cvjetak obojiti
I pričom dočarati
Ljepotna zelena i cvjetna polja!
.
KAMENI LJUDI
.
Ipak ja htjedoh shvatiti tebe
Možda ni sada ja neznam te pute
Kuda bi čovjek treb’o da krene
Da vidi da čuje te kamene ljude
Tražiti nešto to teško i nije
Kad ono što tražiš ne okrene leđa
Vidim te tamo u pijesku se igraš
U zavjesi magle nekud se šetaš
Nemoć me bije a glas mi se gubi
Lebdim nad svodom našega htjenja
Pogledah preko a kamen se ruši
I pijesak je nest’o a tebe nema!
.
P O K I D A N E V E Z E
.
Jedna rijeka dva imena nosi
A žubori strasno možda i prkosi
Sanjaru na keju što krije ga tama
Nisam tamo a ti si mi sama
Ljubavi moja sta će biti s nama
Gledam Miljacku a žubori Sava
Lebdim noću od grada do grada
A kad čeznem tvoju sliku ljubim
Mislim ona uzvratiti može
O pogledi sjetni iz te tvrde lože
Čamite i blijedi vi budite dane
Evo i zima se hladna sprema
Nadanje moje što te ovde nema!