Redakcija ZAVIČAJNI ELIKSIR MLADOSTI
Zbornik se sastoji od priča u kojima možemo uočiti prije svega prošlost, kulturu i tradiciju Bihora i ljudi u njemu. Prva asocijacija meni na Bihor, jeste Ćamil Sijarić i njegovo kapitalno djelo ,,Bihorci.“
Ono što je meni privuklo posebnu pažnju jeste način pripovijedanja, taj specifični način pripovijedanja mogu slobodno reći ćamilovski podrazumijeva sintezu magijskog realizma koji se vješto stapa sa neoromantizmom i motivima foklora i narodnog pripovijedanja koji oslikava svirepu sudbinu čovjeka i težak život u Bihoru, ali i likove (junake) koji svoju sudbinu nose na dostojanstven način. Tako da autori ove Zbirke, mogu slobodno reći, mogu stati rame uz rame sa poznatim svjetskim autorima.
Kada se osvrnemo na Bihor kao neiscrpan motiv koji je inspirisao i inspirisaće mnoge autore ne možemo zaobići opis Bihora u svim tim pripovjetkama. On je predstavljen prije svega kao utopija, oaza, kao mjesto odakle sve počinje i završava. Mjesto odakle omladina odlazi u inostranstvo, ali ni sva ta raskoš velegrada i novci ne zasite ih, nego se vraćaju u Bihor po eliksir mladosti i komad zavičaja. Nerijetko u pripovjketkama to vraćanje bude ujedno posljednje i vječno barem u svoju zemlju i pod svojim nebom.
Takođe, meni primamlljivo za analizu bili su ženski likovi. Žena oduvijek predstavlja stub porodice od koje se uvijek očekuje da pametno postupi. U Zborniku ženske likova čije sudbine, surov i nemilosrdan načina života i okolina koja je uvijek tu da posavjetuje i ukaže na greške. Stoga junakinja priče Dvanaest dukata, Vilinsko kolo, Dimiluk na vješt i veoma mudar način zaobilaze prePreke i razbijaju stereotipe.
Takođe u vremenu kada je ženska riječ bila nečujna i nije se uvažavala, ženski likovi tu sudbinu mijenjaju pa makar i kraj bio koban. Podmetnuto bilježe gdje imamo djevojku koja zbog nepravde koja joj je učinjena ne poklekne već se u tišini bori i gubi život. Ovu Zbirku ,,Razmeđa Bihora“ bih rado preporučila, osim kvaliteta koji posjeduju one su i poučnog karaktera i nude najljepse priče, a to su priče srcem pisane i iz zavičaja.
Počela sam ovaj članak spominjanjem Ćamila Sijarića, te ću završiću njegovim citatom iz romana Bihorci, a koji glasi: ,,Bolje da propadne selo nego adet u njemu“. Ovom prilkom želim da ukažem i dokažem kvalitet i značaj Festivala ,,Bihorsko ljeto“, naravno sa željom da nastavi tradiciju još dugo vremena!
