Jelena Jevđenić: Ako (II nagrada za najbolju pjesmu u regionu za 2016. godinu)

Jelena Jevđenić

AKO

Molim te, razmisli

prije nego se spustiš na ovaj svijet,

jer ti ćeš ipak

izabrati mene

da ti udahnem život,

ovdje,

gdje umiru svi.

Ja ću te

voljeti,

paziti,

hraniti,

učiti,

ali te nikada neću moći sačuvati

od života.

A život

je surov,

nije pravičan,

nije lak.

Ovdje te ubijaju

zbog boje kože,

zbog mjesta gdje si rođen,

zbog tvojih ubjeđenja,

zbog svega što si ti

a nisi oni.

Na ovoj planeti ti

vade utrobu zbog satire,

iskopaju ti oči

ako gledaš drugačije od njih,

progone te

ako vjeruješ u zvijezde

i ne puštaju te da živiš

ako ne živiš kao oni svi.

Ne znam vrijedi li

započinjati išta na ovoj planeti,

doktori te ubijaju

umjesto da te liječe.

Odstranjuju dio po dio tebe

i onda te ispiraju

otrovima i hemijom

dok ne ubiju sve u tebi

pa ti kažu „znate, sve ide iz glave“.

A u glavu ti uguraju

strahove, mržnju, ratove,

idole, medije, vođe,

banke, države, narode,

religije, novce i žice.

Ako odlučiš da se rodiš,

molim te,

rodi se da bi se borio,

rodi se da bi mislio,

rodi se da bi volio,

rodi se da bi slobodno disao,

i puštao svakog da slobodno diše.

Ako se rodiš,

a odustaneš,

ti tad pusti da ti iscure tetive

i smrskaju lobanju

sve dok ne osjetiš

da ne osjećaš više.

Jelena Jevđenić, rođena 1985. godine, u vozu, i ponekad ima osjećaj da je to najzanimljivije što ima reći o sebi. U njenom pisanju se periodično isprepliću poezija i proza, tako i u njenom zivotu. Kada piše prozu može da bude ko i šta hoće, sa poezijom je drugačije. Kroz poeziju ona može da bude samo ona. Ali jedna stvar je ista i sigurna; sve što je napisala, negdje je sigurno proživljeno. Možda u ovom svijetu, možda u paralelnim svijetovima.