Majo Danilović
O, OLUCI
Oluci Beograda,
vaši su zvuci kiše dar.
Beograde,
nebo silazi niz tvoje oluke,
pa nebom šljapćemo po vas dan.
Na muci se poznaju, oluci!
Dok po njima kiša
i majstori za kalkan,
dobuju povazdan –
ovo je Balkan.
Nije lako moj oluče,
kiša tuče, kapi muče.
Oluci, o, oluci,
vašoj se huci predajem sav.
Koga još dotiču jauci vas,
o, oluci, visina slavoluci!
Vi, obrubi horizonta,
divim se vašoj odluci –
slivnici da ste neba,
uznađa odušci.
Oluci Beograda,
vaši su zvuci kiše dar.
Vi glasnogovornici kiše,
vodopadi Beograda,
vi, hidre-potopa pipci,
može li to malo tiše,
dok sapirete moje grešne korake.
Majo Danilović, rođen 1955. u Gornjoj Lupljanici, Derventa, Bosna i Hercegovina. Diplomirani politikolog, grafički dizajner. Samostalni književnik. Član Udruženja Književnika Srbije. Član Svetske akademije za poeziju, Verona /Akademija nastala pod patronatom UNESCO, okuplja 60 istaknutih pesnika iz celog sveta, među kojima i Nobelovce: Sojinka, Volkot, Hini…, jedini pesnik-član iz Srbije i sa Balkana/ Koordinator Svetske akademije za poeziju za teritoriju slovenskih zemalja. GlOdUr Književnog salona “Poezija Stenka”. Publikuje od 2008., radovi su mu objavljeni u mnogim antologijama, zbornicima, almanasima, književnim časopisima… Izveo više samostalnih književnih performansa. Objavio 11 knjiga, 9 knjiga poezije/ sedam samostalnih/ i dve knjige kao koautor Almanaha. Pesme i priče su mu nagrađivane. Živi u Beogradu.
Kontakt: majodanilovic(ET)gmail.com