SREĆNI TI PUTEVI
.
Ugašena je pesma
što beše setna,
tako lepa.
Umrla je lagano
nepevana od mila.
Ostalo je razbijeno staklo
i suze što seku dim.
Odveli su je u rano jutro
kada se iz crnila rađala svetlost.
Drhtala je u crnom kaputu,
srce je dotakla.
Svirajte moje pruge,
nek’ ječi čitav grad.
Mesto mojih gitara
začuće se jad.
U malenom koferu tvom
veliko moje srce stade.
Čuvaj ga i ne zaboravi
srećne pesme ono znade.