Redakcija Jelena Mitrić
SAMOĆA
Dok noć mračna poljem pada
i poslednji se zračak Sunca gubi,
ja glavu naslanjam na jastuk
i tonem u san.
.
Trošim se svjesno.
Sve od sebe dajem.
S jedinom nadom
da što kraće trajem.
Čupam iz sebe želje žudnje žarke
varljive snove i sanjalačke varke
Pružam ruke…
.
Pitam se gdje sam?
Ko zna kuda me snovi vode
u bezdan ili na oblak slobode.
.
Znam, vode me k tebi.
Znam, otišao si!
Al` možda se vratiš, nekad.
Ja ostajem. Nadam se.
Možda ponovo bude nas.
Jelena Mitrić, učenica drugog razreda Gimnazije u Plužinama (Crna Gora). Voli književnost. Dobitnica je mnogih nagrada iz književnog opusa. Voli da pisem pjesme, priče (putopise), eseje. Bila je učesnica državne smotre recitatora u Beranama gdje je zauzela 3. mjesto (2017).
