Ovo jedinstveno naučno, istraživačko, analitičko, socijalno i, konačno, statističko štivo u četiri toma prvi je zajednički spomenik svim bosansko-hercegovačkim državljanima koji su izgubili živote ili nestali u ratu u našoj zemlji, kako je to istakla jedna od promotorica djela Nataša Kandić, osnivač Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, koja je govorila o značaju i dubini ovakvog rada.

Tokača je istakao kako je ovo prvi put da su na jednom mjestu, u jednoj formi, prikazana imena ubijenih (ili nestalih) u periodu 1992-1995, s posebnim osvrtom na 1991. godinu u kojoj su naši državljani ginuli u Sloveniji i Hrvatskoj. Više neće biti igre s brojevima, uvodimo standarde prema kojima oni koji žele govoriti o brojevima, moraju govoriti imena. Drugo, mi ovim čuvamo sjećanje na naše sugrađane i pokušavamo osloboditi dnevni narativ te mitske priče ideologija, političkih i nacionalnih interesa, nego hoćemo da stvari nazovemo pravim imenom – a to su ime i prezime žrtve, kazao je Tokača.

Dodao je da pored 95.940 bosansko-hercegovačkih građana, postoji i 5,100 osoba za koje nisu mogli pouzdano utvrditi okolnosti smrti te su ostali u kategoriji ‘spornih’. „Ostavljamo građanima da provjere ta imena i da nam se, znaju li neke činjenice, jave“, podvukao je autor. U tom je smislu naglašeno da ova knjiga ostaje otvorena.

Prof. dr Zdravko Grebo, predstavljajući Bosansku knjigu mrtvih, istaknuo je kako je ovo bio, uz sve kontroverze koji su ga pratile, zaista značajan i „skoro bih rekao, herojski poduhvat“. Objašnjavajući, profesor je kazao kako je rat, ratovi, kakogod hoćete, počeo onog trenutka kada smo te 1992. čuli vijest da je poginuo onaj čovjek, ona žena, ono dijete, imenom i prezimenom. Svi ovi ljudi imaju zajedničkog imenitelja – smrt, zaključio je Grebo.

O djelu je govorio danas i penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak koje je djelo ocijenio kapitalnim spomenikom našim ljudima, profesor Omer Ibrahimagić, koji je stava kako je autor, Bosanskom knjigom mrtvih, prekinuo „s kulturom da se mrtvi posmatraju samo kao statistika, te fra Ivan Šarčević koji je kazao kako su pred nama „četiri knjige teške kao povijest“: „Bosanska knjiga mrtvih, metafizičkom odgovornošću prema mrtvima i živima, izniman je doprinos novoj kulturi sjećanja i međuetničke solidarnosti.“