MANOLIS ANAGNOSTAKIS, LIRIK – VODEĆI PJESNIK POSLERATNE GENERACIJE
Piše: Božidar Proročić
Manolis Anagnostakis (grčki:Μανόλης Αναγνωστάκης,10. mart 1925. – 23. jun 2005.) bio je grčki pjesnik i kritičar na čelu marksističkih i egzistencijalističkih poetskih pokreta nastalih tokom i nakon grčkog građanskog rata krajem četrdesetih godina. Anagnostakis je bio lider među svojim savremenicima i uticao je na generaciju pjesnika odmah nakon njega. Njegove pjesme su nagrađene grčkim nacionalnim nagradama i izvođene uz pratnju poznatih muzičara Grčke. Uprkos svojim dostignućima, Filip Ramp (američki pjesnik i prevodilac sa Grčkog) napominje da je Anagnostakis ,,najmanje poznat van (grčkog) govornog područja, kao vodeći pjesnik svoje generacije.”
Anagnostakis je rođen u Solunu gdje je završio medicinu i postao doktor, specijalizovan za radiologiju . Tokom haotičnog perioda 1944. godine, Anagnostakis je bio glavni urednik studentskog časopisa Ksekinima (,,Start”). Anagnostakisova prva knjiga poezije Epohe (Sezone), objavljena je 1945. godine, kada je, prema Rampu, pjesnikov ,,san već propao”. Tokom okupacije učestvovao je u EPON-u . Tokom 1943-1945 bio je glavni i odgovorni urednik časopisa ,,Startinima”, koji je pripadao kulturnoj grupi Univerziteta u Solunu. Imao je snažni politički uticaj na studentski pokret, zbog kojeg je bio zatvoren 1948. godine, a 1949. osuđen na smrt od strane vanrednog vojnog suda. Izašao je iz zatvora sa opštom amnestijom 1951. Njegove simpatije prema političkoj ljevici su ga inspirisale da se pridruži Pokretu otpora, što ga je ,,dovelo do osude na smrt od strane vojnog suda tokom građanskog rata”. Anagnostakis je nekoliko godina proveo u Heptapirgionu , državnom zatvoru, zbog hapšenja i učešća u Studentskom pokretu na Univerzitetu u Solunu 1948. godine. Njegov drugi rad ,,Epohe 2”, objavljen je nakon što je bio zatvoren 1948. godine. U narednoj godini Anagnostakis je bio isključen iz Komunističke partije Grčke i sudilo mu se pred sudom. Dobio je smrtnu kaznu, ali je kasnije amnestitran ( i na suđenju je prkosio smrti pokazujući svu snagu svog intelekta i hrabrosti). Nakon što je pušten 1951. godine, objavio je poslednju knjigu u ciklusu.
Anagnostakis je započeo novi poetski ciklus rada sa svojom ,,Sinecheia ” (The Continuation), 1954. i njegov nastavak 1955. godine. Pjesnik je 1955. i 1956. godinu proveo u Beču , nastavljajući medicinske studije u radiologiji, prije nego što se vratio u Grčku. Od 1959. do 1961. godine proveo je kao urednik časopisa za kritiku, a 1962. završio je svoj poetski ciklus. Dok nije objavio više velikih radova tokom 1971. godine, Ta piimata 1941-1971. (,,Poeme” 1941-1971 ), nastavio da daje doprinos novinama i časopisima svojom pisanom riječju.
Iako je poezija Anagnostakisa iz 1971. godine predstavljala kraj negovih objavljenih radova za koje je bio najpoznatiji, njegov egzistencijalizam je uticao da je ostavio jak trag na mlađoj generaciji grčkih pjesnika. Ovaj uticaj je, dijelom zahvaljujući njegovoj poeziji koju je uz muziku postavio Mikis Teodorakis( jedan od najpoznatjih grčkih kompozitora na Planeti) , kao dio njegovog ciklusa Balade, napisanog tokom sedmogodišnjeg režima (vojne hunte pukovnika). Balade su izveli, između ostalih, pjevačica Margarita Zorbala (snimljena na njenom debitantskom albumu iz 1975). Anagnostakis je svoju medicinsku praksu i porodicu preselio u Atinu 1978. godine. Lakis Papastathis je snimio 52-minutni film, Manolis Anagnostakis , o Anagnostakisovom životu, za grčku televizijsku Paraskenio 1983. godine. Dvije knjige Anagnostakisa, još jedna zbirka i ,,O piitis Manussos Fassis” ( The Poet Manussos Fassis ) izdati su u naredne četiri godine.Prvi put je objavljivao svoje radove u ,,Piraiki Grammati ” (1942), a kasnije iu studentskom časopisu ,,Heinima ” (1944), čiji je nekovrijeme bio i glavni urednik. Njegove pjesme, kao i recenzije, kasnije su objavljene u nekoliko časopisa. Između 1959. i 1961. objavljivao je za časopis ,,Kritike” , dok je bio član izdavačke grupe. Godine 1986. dobio je Prvu poetsku nagradu za svoj rad ,,Poeme 1941-1971”, 2002. godine Veliku nagradu za književnost, a 1997. godine nagrađen je počasnim doktoratom na Univerziteta u Solunu.
Anagnostakisova poezija opisana je kao ,,kratka.” Negovi rani radovi mnogi upoređuju sa Kafasiovim. Druge karakteristike ranih pjesama su njegov ,,hrabar, poetski ton i razgovor”, Ponekad u obliku poslanice, a drugi kulminira direktnim obraćanjem čitaocu. Ovaj stil, zajedno sa Anagnostakisovim jednostavnim, direktnim opisom ,,neprijateljskog svijeta” su prihvatili drugi ljevičarski pjesnici njegove generacije. Beaton takođe primjećuje ,,duboko nepovjerenje prema samom pjesničkom mediju, koji prolazi kroz skoro čitavu poeziju njegove generacije”, kao na primjer, u pjesmi ,,Sada sam jednostavan posmatrač.” Takođe, neuobičajeno među savremenim pjesnicima koji dijele Anagnostakisovu politiku je Anagnostakisova upotreba hrišćanskih slika u njegovoj poeziji, a neuobičajeno kod grčkih pjesnika uopšte je nedostatak romantiziranja mora. U seriji Sinecheia, napisanoj između građanskog rata i režima vojnih pukovnika, Vangelis Hadjivassiliou napominje da Anagnostakis proširuje tu ambivalentnost i na njegovu politiku. Anagnostakis tvrdi i da “… rat još nije gotov i da se on ,,smije vašem bogatstvu oklopa”iznenada infiltrira vaše linije uznemiruje čvrste matrice.”Pjesme su uglavnom napisane su za vrijeme režima pukovnika. Ovaj rad sadrži pjesme koje se razlikuju od gore navedenih karakterizacija Anagnostakisa pjesnika kao ,,ambivalentne” i mračne”. Knjiga sadrži i odbranu poezije (,,Poetics”), i ispitivanje Kfafijevog ,,Mladića iz Sidona”, pod naslovom” Mladići iz Sidona, 1970. “, koji brani lakomislneost protiv potražnjezbog ozbiljnosti Kavafijevog ,,Živog mladića.”Pjesme posle 1971. godine, u nekim slučajevima, bile su čak i kraće od pjesama Epoha, često su bile samo epigrami . Kategorizacija poezije Anagnostakisa u pokret se pokazala kao izazovna za kritičare. Hadjivassiliou period nastavka opisuje kao ,,potpuno politički.” Nasos Vagenas, sa druge strane, dijeli poslijeratnu grčku poeziju na marksističku, egzistencijalističku i nadrealističku , a zatim stavlja Anagnostakisa u egzistencijalistički pokret. Ramp sugeriše da se pjesnikov nedostatak prepoznavanja izvan Grčke može pripisati činjenici da je Anagnostakisova poezija politički ,,posvećena”, ali se slaže da poezija nije pod uticajem nadrealizma. Kompozitori kao što su Mikis Theodorakis, Thanos Mikroutsikos, Dimitris Papadimitriou i Mihalis Grigoriou izveli su nekoliko pjesama, (Manolisa Agnotakisa) dok su njegova djela prevedena na engleski, francuski, njemački i talijanski jezik. Poezija Manolisa Anagnostakisa nije pesimistična. Dokle god su njegove pjesme jednom dotakle očaj, svijetlo je vidljivije u dubini horizonta, više kao treptaj zore i manjak sumraka. Moć rada pjesnika, koji je nadmašio partijske etikete, uspio je da izrazi neizvjesnost, otuđenje, ali i nadu čitave ere pjesnika pred njim. Manolis Anagnostakis je umro 23. juna 2005. godine. U jednom svom intervjuu iz 1983. godine je rekao: „Ponekad sam bio čisto politički pjesnik. Ja lično ne mislim da sam politički pjesnik. Ja sam erotičan i političar zajedno. Kombinacija ova dva. To je vrijeme kada su ova dva zajedno. To jest, ne može biti erotski pjesnik, zaboravljajući politički okvir tog vremena kada su političke strasti zamagljene. Postojao je politički element, izraz politike, kroz ljubavnu situaciju. Ne znam da li to lako razumjelo. Zato sve ovo poričem o ,,poeziji poraza” i slično. To nije poezija poraza. To je agonija za sezonu, zabrinutost zbog sezone. Kada se sezona završi, poezija se završava. Ne možeš uvijek pisati poeziju. Ja nijesam profesionalni pjesnik. Osjećam poeziju kao način izražavanja jer se nijesam mogao drugačije izraziti. To jest, to je bilo tako teško, toliko teško, da je to bilo samo izražavanjem bola da bi se to moglo podnijeti ”.
BERBA
Tvoj glas je zvučao čudesno
preko telefona
tog toplog avgustovskog dana,
sanjao sam vinograde
i zrelo grožđe,
slatko i pijano.
I zamišljao sam svježu hladovinu
ispod platana
pored bujnog potoka.
I kušao sam tvoje tijelo,
a iz bradavica,
koje sam želio ljubiti,
ispio sam pijanstvo i slast.
Preveo sa grčkog: Božidar Proročić