Često sam odlazio gore na gradsku tvrđavu i pogledom milovao grad i njegovu staru čaršiju, a onda pogledom prelazio rijeku Bosnu u novi dio grada.
Mojim pogledima nebi ništa izmaklo do trenutka dok magla grad ne zarobi. Magle često u pohode dolaze i grad u jednu cijelinu pretvore kao da rijeci Bosni prkose, koja grad prepolovi da bi graditelji mostova posla imali.
Bezbroj „Razglednica Maglaja“ u svijet su poslane i svi oni koji grad upoznaše i na karti ga pronađoše, u jednu stvar se uvjeriše:
„Maglaj je, centar svijeta.“
Graditelji Maglaja da su iz svemira gledali i mjesto određivali gdje grad izgraditi, ljepše mjesto nebi pronašli.
Prostrt kao ćilim šareni u kotlini rijeke Bosne, opasan brdima, poljima, šumama, baščama…
Zbog svog položaja i ljepote, često je bio meta dušmana. Jedno njegovo teško stanje opisano je u: „Zelenom busenju“, od Edhema Mulabdića iskrenog Maglajlije, pa neka mu je rahmet veliki za djela koja nam ostavi.
I u prošlom agresijskom ratu biva ponovo napadan i ubijan, ali ga raja njegova i okoline odbrani, a Maglaj, od tada je, grad heroj.
Tabla sa imenom njegovim na sve strane svijeta se pomjera, grad se širi, grad ponovo započeo da živi, bosanskim životom.
Posebna je ljepota njegovih proljetnih predvečerja, izražena kroz opojni miris behara, blagi šum rijeke Bosne koja sa sobom odnosi melodiju ezana sa maglajskih džamija, jeku crkvenih zvona, a to ostavlja neizbrisiv žig na čovječijoj duši.
Stanovnici Maglaja i njegova okolina opijeni čarobnom ljepotom i neodoljivim zovom pozlaćenih pejsaža odlaze na obalu rijeke Bosne i njenih pitomih pritoka. A njena pritoka Bistica, poznata kao ljepotica, toliko mami da prema njoj hrli i staro i mlado, a za majske praznike sve se u njoj spoji, i staro i mlado i zemlja i nebo.
Ide raja i na obližnja brda, da uživa u Božijoj ljepoti.
Ali, od svih ljepota koje krase ovaj kraj, najljepša je ljepota bosanskog života. Lijepi bosanski običaji sačuvali su se do današnjih dana. Otvorenost srca maglajske i ostale raje, bratska riječ na svakom koraku, ljepota prirode i maglajski duh mame čovjekov uzdah.
Okolna sela poređana s obje strane rijeke Bosne k’o biseri na ogrlici, također su u punoj mjeri zadržali bosanski oblik života.
Ovaj članak je bez priložene „Razglednice Maglaja“, jer tu razglednicu želim za sebe zadržati, a zašto, oni koji su daleko od Maglaja, domovine Bosne i rijeke Bosne, oni će me razumjeti.
Umjesto „Razglednice Maglaja“ ja ću vam pokloniti pjesmu koju napisa svome gradu, a onim radoznalim predlažem da na pretraživaču svoga račinara potraže: Maglaj fotos.
GRAD K’O JABUKA
Bosna rijeka krivudava
k’o jabuku raspolovila Maglaj
na dva dijela slatka
pa ne znam kojem dijelu više
da poklonim ljubavne kiše.
Na obali desnoj čaršija stara
sa gradinom vjekovnim stražarom
i Kuršumlijom džamijom
maglajskom hamajlijom.
Na obali lijevoj
u krilu maglajskog polja
širi se čaršija nova,
a most ih spaja
da se obilazi maglajska raja.
Maglaju, grade lijepi
Bosna te procijepi,
još te magle kao vunom pune
da u dušeku magle snivaš
i na izlazak sunca čekaš.
Maglaju, raspolovljena jabuko,
u tvoja dva slatka dijela
bezbroj pjesama o tebi drijema
samo ih pjesnik probuditi treba
da poteku k’o Bosna rijeka
i da se prenesu širom svijeta.
Istaknuta slika: Panoramio.com, FOTO: Nedžad Hidović