Mervana Gogalija: Evo me opet

Evo me opet u mom sokaku provozala svoje prvo biciklo, baba kupio rošle pa se spuštam do Ribarskog.

Uveče “štela” se čuje iz Ribarskog neki glas izvikuje brojeve tombole ljeto je i noć je topla… Sa Drine svjež zrak resko razgaljuje.

Proljeće je… Bagrem ispred moje kuće procvjetao teško i opojno, baba Forda ispred garaže popravlja…

Berem “mace” na Sastavcima. To su napupale vrbe u mojoj Foči, u mom sokaku.

Ramazan je… Trčim na vrh sokaka vidjeti jesu li se kandilji upalili!

Zima je… Veliki snijeg napadao a mi valjamo grudvu sa vrha sokaka do moje kuće… Velika je ogromna, snjeg je težak i ide nam…Pravimo velikog snješka uz moju kuću, dopire nam do prozora, a mama galami šta smo uradili – ući će vlaga u kuću.

Trčim sa mojom Lolom igramo se na ”grobiću” bila je najpametnija kuja…

Svakom djetinjstvo ostane u sjećanju i nema ga više, a kod mene nema više ni moje Foče, ni mog sokaka, ni moje kuće…Nema više ni “maca” na Sastavcima i topole su posjekli… Samo Drina ostala hladna, hučna, plahovita i prkosna!