Mirza Herco
MEŠAN HASIBIN
Čudni su putevi ljudske pakosti. Ne znam što napisah ljudske, jer nisam još čuo za pakosnu životinju ili biljku. Ne može gledati kada je nekome dobro, ni nečiju ljubav i tražit će da pokvari i pomuti ono malo ljepote koje poneko uspije osvojiti. Nekad se čini da je moramo ukrasti iz svakodnevnice, rekao bih čak i trivijalne, ispunjene egzistencijalnim obavezama: školovanje, zaposlenje, porodica, krediti, računi…
Magičan krug, nema šta, zatrovan objavama svojih (fikcionalnih) prijatelja na društvanim mrežama za koje ne znaš zašto su tu, jer dijeljenje selektivnih prikaza svog života i, između ostalog, svojih uspjeha nije ništa drugo do bildanje ega lajkovima i ekspresivnim znacima i pakost prema drugim, manje sretnim od nas koji smo objavili fotografiju s našeg divnog radnog mjesta, a koja otkriva svu veličinu našeg uspjeha. A tek označavanje na ljetovalištima, zimovalištima, u restoranima, hotelima… Nek’ crknu svi od zavisti.
Nego, ovu priču želim prenijeti:
Priča meni Fahro, kolega i prijatelj, da je u njegovom rodnom, vlaseničkom, kraju živio jedan Mešan koji je bio, i kao što se voli reći, ludo zaljubljen u Hasibu, djevojku iz susjednog sela. Na njegovu sreću i ona se zaljubila u njega, pa su proašikovali. Takva ljubav kao njihova je čak postala i legendarna u njihovom kraju.
Uzeše se i Bog im dade sretan brak i dvije kćeri, a ljudi su gledali kako on ugađa i supruzi i kćerima. Gledaše ga kako pere ćilime, kako pere prozore zajedno sa Hasibom, kako suraju krompir i ostale domaćinske obaveze. Komšinice su skoro svisnule od muke gledajući njegovu pažnju, zlurado komentarišući: „Mora da joj je zlatna!“
Međutim, ljudi pomisliše da su konačno našli njegovu slabu tačku, to jest da su našli nekog koga Mešan voli više od Hasibe. Ljudi k’o ljudi, jedan od lokalnih šereta se dosjeti kako da Mešanovu ljubav barem malko svede u mjere običnih ljudi, pa ga priupita: „Voliš li ti, Mešane, više kćeri od svoje Hasibe?“
On se duboko zamisli i, onako prostodušan, dade mu odgovor: „Kako god da okreneš, važnija mi je fabrika od proizvoda!“