Mišo Marić
S MIKOM ANTIĆEM
Kad me, Antiću, na ljubav sjetiš
znam da zanesen nad Fruškom letiš
kao arhanđel iznad ravnica
pola si čovjek – pola ptica.
U tebi zori toliko muško
da možes ljubav voditi s Fruškom
a kad te Gora podari sinom
brižan si otac nad Vojvodinom…
Plovi, plovi brod – srce Dunavom Savi,
sva se ravnica žitima plavi,
znaju vjernici i inovjerci
da sva su žita plavi čuperci
i sunce panonsko na vreloj glavi
nosi jedan čuperak plavi
i s fruškog hrasta svaki iverak –
sve je po jedan plavi čuperak…
Starimo, moj Mika, svijet se ruši,
plavi čuperci sijede u duši
al sve je vrijedilo, vrijediće, vrijedi,
bićemo plavi i kad se posijedi.
1985.
_________________________
Pjesma objavljena u 21. broju časopisa Avlija
Istaknuta slika, slijeva: Mišo Marić, Pero Zubac i Mika Antić, Mostar, 1973.