Redakcija Šejh Muhammed Užičanin
Četrdesetih godina osamnaestog stoljeća Osmanska država prolazi kroz tešku ekonomsku krizu. Da bi državna administracija namirila svoje potrebe posvetila se porezima. Tako je i na teritoriji Beogradskog pašaluka, odnosno užičkog kadiluka, počela da se sprovodi takva ekonomska politika. Međutim, lokalni vlastodršci su zloupotrijebili čitavu situaciju i počeli nepravedno povećavati poreze i tlačiti narod. Nakon beogradskog vezira Pir Hadži Mustafe-paše na mjesto beogradskog muhafiza dolazi Hatibzade Jahja-paša, koji je odmah 1744. godine poslao muteselime u sve kadiluke kako bi prikupili porez, koji se iz godine u godinu povećavao. Nakon Jahja-paše na mjesto beogradskog vezira došao je Sejjid Mehmed-paša Silahdar (od januara 1747. do oktobra 1748. godine). Protiv njegovog načina uprave užički šejh Muhammed (Mehmed) podiže bunu u užičkom kraju. Kao šejh halvetijske tekije on je okupio potlačeno stanovništvo i pobunio se protiv nepravde, koja se sprovodila na području Beogradskog pašaluka. U svojim izvještajima Sejjid Mehmed-paša optužuje šejha Muhammeda da radi na ‘‘kvarenju poretka najvećeg serhata’’, da je napadao užički sud (mahkeme), da je prouzrokovao ubistvo jednog kadijinog čovjeka, da je protjerao njegovog mutesellima i prikupljače poreza i pripisuje mnoge krivice šejh Muhammedovim pristalicama. Ujedno, šejh Muhammed je sa svojim pristalicama napao pašinog mutesellima u Čačku. O svemu tome Sejjid Mehmed-paša obavještava Portu, koja mu 20. februara 1748. godine odobrava slanje vojske iz Beograda i Smedereva da uguši bunu. Sultan je naredio da se šejh Muhammed, njegov zet, sinovi i pristalice protjeraju, a u slučaju neposlušnosti da se svi pogube.[1]
Smatra se da je šejh Muhammed bio i muderris (profesor u medresi) u Užicu. On se, nakon što je protjeran iz Užica, skrivao u rožajskom kraju. Njega su, po naredbi tadašnjih osmanskih vlasti, 1750. godine janjičari uhvatili i ubili u selu Balotiće, nadomak Rožaja.
Turbe Šejh Muhammeda Užičanina
Šejh Muhammed Užičanin ukopan je u Rožajama, pored Sultan Murat džamije, u Gornjoj mahali, odnosno u mahali Kurtagića, koji su porijeklom Klimente. Turbe se nalazi na lijevoj strani ulaza u džamiju.
Tarih u turbetu
Na zidu turbeta u Rožajama nalazi se tarih (hronogram) napisan povodom izgradnje ovog turbeta. Kao što se može vidjeti iz samog teksta, autor ovog stihovima izrečenog tariha je pjesnik Vasfi.
Ovaj tarih dosad je preveden nekoliko puta. Jedan od prijevoda je, kako je navedeno u knjizi “Urezano u kamenu i pamćenju”, “doslovni prijevod’’ Zika Kurtagića.[2]
I drugi prijevod tariha ostavili su Ziko Kurtagić i Ibrahim Ganić, obojica iz Rožaja. Oni su taj ‘‘slobodniji prijevod’’ ostavili Zaimu Azemoviću i Đukanu Joksimoviću.[3]
U istom djelu u cjelosti su navedeni transkripcija, transliteracija i prepjev tariha, koje je uradio dr Redžep Škrijelj.[4]
Svakako da je riječ o prijevodima, koji su vrijedni pohvale i proizvod velikog truda. Međutim, ovo su uglavnom prijevodi u znaku sažetka teksta ili je riječ o slobodnim prepjevima. Ujedno treba naglasiti da je uvjet za vjerodostojni prijevod teksta sa staroturskog (osmanskog) jezika, pročitati ispravno i potpuno tekst. Tako da ćemo ovdje prije svega predočiti i navesti transkripciju teksta. Tekst natpisa na osmanskom, odnosno staroturskom jeziku glasi:
İşbu hāk-i ıtır-nākde naʻş-ı pāki defn olan
Kutb-ı aʻzamı, vāris-i ʻilm-i ledünnī Resūl
Üjiçe şeyhi Muhammed muhyi dīni Mustafā
Yaʻni mensūb-i şerefyābende-i Āl-i Bütūl
Biñyüzaltmışüçde ol zāt-i siyādet-menkabet
Balotiçi eyleyince gark-i envār-i mesūl
Nūş-i şehd-āb-ı şehādet eyleyüb ol kūyda*
Kıldı bunca bendegānıñ mātemengīz ü melūl
Cevheru’l-ferd ü vücūd-pākini izʻān edüb
Bu mahalle naʻş-ı pākin nakl ü defn itmiş fühūl
Hazreti Hurşid-pāşāyı mükerrem bu sene
Olıcak kendi Rojaye maʻdelet-sān-ı duhūl
Zāir-i kabri cenāb-i şeyh olarak baʻd-ezīn
Düşdiğiçün mazhar-ı nūr-ı tecell-i kabūl
Rağbet idüb hizmet-i şeyh-i keremin pīşeye
Türbesi iʻmārın itdi dūş-i hüddāma mehūl
İşbu emr-i dil-pesendi eyleyüb icrā temām
Bulıcak yaʻnı binā-yı türbe pek raʻnā husūl
Semʻ-i ilhām zīb-i Vasfīye lisān-ı gaybden
Lev-haşallāh oldi bu tārīh-i pākīze mekūl
Söyledim ilhāmile tārīh-i itmāmın hemān
Türbe-i kutb-ı mükerrem buldi pāyāna vüsūl.
Stihovi ovog tariha (hronograma) napisani su u veznu (metru):
Fâilâtün / Fâilâtün / Fâilâtün / Fâilün
— • — — ⁄ — • — — ⁄ — • — — / — • —
*Riječ “كوي ” persijskog je proijekla i znači “selo”. Ona se u današnjem turskom jeziku čita i piše kao “köy”, ali smo mi ovdje pročitali kao što je i napisano “kūy”, zbog aruza (metrike).
Prijevod tariha sa staroturskog (osmanskog) na bosanski jezik
U ovoj je miomirisnoj zemlji, u kojoj je ukopano čisto
mrtvo tijelo Najvećeg erudite, nasljednika
Poslanikovog tajanstvenog znanja Užički šejh
Muhammed, oživitelj vjere Mustafine
Odnosno, pripadnik počastvovane porodice Fatimine
Hiljadu sto šezdeset treće, ta vodeća ličnost postade legenda,
Kada je u Balotiću, utonuo u svjetlosti poučnih kazivanja
U tom selu je medeni šerbet šehadeta ispio
Mnogo je svojih sluga žalosnim i tužnim učinio
Čisto tijelo voljene osobe odano su ispoštovali
Na ovo mjesto čisto mrtvo tijelo, prvaci prenijeli su i ukopali
Cijenjeni hazreti Huršid-paša ove godine
Sam će postati simbol dolaska pravde Rožajama
(…)
(vjerovatno tokom pripreme za štampu ”Rožajskog zbornika” greškom nije unijet prevod ostalih stihova – napomena redakcije portala avlija.me)
Godina izgradnje turbeta
Na osnovu tariha (hronograma) dolazimo do zaključka da je Huršid-paša turbe sagradio 1271. hidržretske godine. Prvi dan, odnosno 1. muharrem, 1271. godine bio je 24. septembar (nedjelja) 1854. godine, a posljednji dan te hidžretske godine bio je 11. septembar (srijeda) 1855. godine. Tako da je najispravnije kazati da je godina izgradnje turbeta 1854/55. godina.
Autor je profesor islamske kulture i civilizacije.
Napomena redakcije ”Rožajskog zbornika”: Šejh Muhammed u narodu rožajskog kraja poznat je pod imenom šejh Mehmed
Izvor: Rožajski zbornik, broj 18, str. 115-119, Rožaje 2015. godina
______________________________
[1] Tričković Radmila, ‘’Buna užičkog šejha 1747.’’, Avlija, Rožaje, 2008., str. 78-82.
[2] ‘’Doslovni prijevod’’ Zika Kurtagića ovako glasi: “Užički Šejh, čije je tijelo ukopano (sahranjeno) pod ovom zemljom, veliki je šehovski prvak, koji je godine 1163 (1750) mučenički poginuo u selu Balotiću. Svi njegovi očevici su se ožalostili. Rožajski prvaci su prenijeli njegovo tijelo i ovdje ukopali. Godine 1271 (1854) je došao u Rožaje pravedni Hurši-paša i posjetioc Šejhov mezar, te je zaželio da mu podigne turbe što je i učinio. Vasvi je izrekao u stihu datum završetka turbeta riječima; Okonča se turbe plemenitog kutba godine 1271 (1854).’’ (Zaim Azemović-Zećir Luboder, Urezano u kamenu i pamćenju, Rožaje, 2007., str. 17.)
[3] ‘‘Slobodniji prijevod’’ tariha Zika Kurtagića i Ibrahima Ganića ovako glasi: ”Užički Šejh Muhamed, proživitelj Mustafine vjere (muhji i dini Mustafa) čije je čisto tijelo sahranjeno u ovu mirisavu zemlju, je najveći kutb (prvak Šejhova) i nasljednik pejgamberskog Božanskog znanja, udostojen je časti da bude sluga porodice Betule (prečasne hazreti Fatime). Kada je ova ugledna ličnost, godine 1163 (1750) utonula u svjetlost u selu Balotićima, ispivši mučeničku (šehidsku) medenu vodu, (medeno šerbe), bacila je toliko vjernih sluga (murida-učenika) u tugu i žalost! Ugledni ljudi iz Rožaja pokloniše se njegovom časnom tijelu, sastavljenom od molekula (atoma), preniješe ga na ovo mjesto i pokopaše ga. Ove je godine plemeniti gospodar Huršid paša ušao u grad Rožaje dijeleći pravdu. Posjetivši grob uzvišenog Šejha, bio je udostojen Božanskom svjetlošću (tedželi), pa je zaželio da učini uslugu čudotvornom (kiramet sahibiji) Šejhu, te mu je sagradio turbe, oko koga će se sastajati sluge (muridi). Kada je ovo ugodno djelo okončano, zgrada turbeta je ispala veoma lijepa. Za ovaj čisti tarih (datum, hronogram) Vasvi-ji bješe nadahnuta iz tajnog jezika riječi: “Da Bog blagoslovi! (evhaša Allah Mašallah). Na tom sam mu odmah, po nadahnuću, izrekao sljedeći tarih (datum hronogram): “Okonča se turbe plemenitog kutba“ (turbe i kutb’i mukerem buldi pajane vusul). Godine 1271. (1854.)” (Zaim Azemović-Zećir Luboder, str. 18.)
[4] Prepjev teksta dr Redžepa Škrijelja ovako glasi:
U ovoj je mirišljivoj zemlji s razlogom i počašću ukopan
Najveći međ’ učenima, koji je glasnik tajni Allahovog učenja
bio šejh užički Mehmed Muhiddin Mustafa Nasljednik
prenosioca znanja Uzvišenog Al Betula
Hiljadu sto šezdeset treće, plemeniti je u legendu otputovao,
s porodicom u selu Balotići, utonuvši u svjetlost dana,
odgovornim se smatrao, i Šehadet čineći medeni šerbet ispio.
Kao izvor neizmjerne žalosti i tuge, s poštovanjem
učini mnogo da cijela mahala, umrlog i voljenog svog vođu,
čista tijela s počašću preveze i ukopa.
Ove godine poštovani i čestiti Huršid-paša
u svom će Rožaju stići i pravdu dijeliti:
’’Onaj ko kabur uvaženog Šejha obiđe, neometan u bašču dženetsku dospjet će’’
Rad’ stradanja njegovog i prihvaćene sudbine,
cijeneći njegovu šejhovsku misiju, velikodušno je zaželio
obaveznim biti, turbe da mu u zadatom roku sagradi!
Ovo je dokaz da naredba u djelo je sprovedena,
izići će na vidjelo zgrada turbeta lijepog izgleda.
Osjeti nadahnutost nedužni Vasfi, ponosno, jezikom kojim ibadet
čini, zadivljen tačnošću ovog historijskog predanja,
da nadahnuto historijski završetak izgovori:
Nek’ najveći blagoslov stigne graditelja ovog turbeta!
(Zaim Azemović-Zećir Luboder, str. 20-21.)
