Redakcija Nermina Subašić
Doktor Palestinac
Većina ga poznaje kao doktora Palestinca. Opet neki drugi ga oslovljavaju sa doktor Sadi. Koga god upitate za njega svi će vam bez razmišljanja reći isto:
„Dobar doktor, još bolji čovjek.“
Sadedin Al Sadi doktor, pedijatar, ljudina, čovjek kakav se rijetko sreće.
Iz rodnog mjesta sa obala Mediterana uputio se u daleki svijet da izuči za ono što je njegovom napaćenom narodu možda i najpotrebnije. Tamo gdje patnja, glad i belaj u svakom svom obliku poklope insana, vjeruje se samo u dvoje, u Stvoritelja na nebu i u doktora na zemlji. Čvsto stojeći na zemlji, svjestan svega onoga što se oko njega događa, patnje i golgote nacije kojoj pripada i ako još skoro pa dječak zaputio se po znanje koje će njegovim sunarodnjacima sutra biti od koristi.
Strani svijet, strani jezik, drugačiji običaji sve je to odjednom stalo ispred omalenog crnomanjastog dječaka, koji je na kraju tog tunela vidio svoj cilj, diplomu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Grabio je ka tom cilju, učeći u istom mahu i jezik i običaje i medicinske nauke. Nije mu bilo teško, nije posustajao jer tamo negdje u pojasu Gaze, gdje njegova pluća dišu punim dahom a srce udara jače, neko je čekao njegovu pomoć, neko se nadao. Neko je i umirao, jer nije bilo dovoljno onih koji mogu pomoći, koji znaju pomoći. Po završetku studija, pun teorije obreo se u malenom bosanskom gradiću Kalesija, da praktično usavrši sve ono što je neumorno godinama slagao u svoju memoriju. Ljudi su ga zavoljeli. Zavolio je i on njih. Neobičan način govora, prisnost sa ljudima sve je to privuklo ljude ovog pitomog bosanskog mjestašca da ga prihvate kao svog najrođenijeg. On koji već godinama nije osjetio tu bliskost sa drugima, koji je dugo bio stranac u velikom gradu, otvorio im je svoje srce a oni dobronamjerni kakvi jesu pohrlili su u njega. Pohrlila je i ona. Mirsada, plavokosa ljepotica. Bili su prijatelji, a iz prijateljstva se rodila i ljubav.
Oluja se nadvila nad Bosnu, nad Kalesiju, poznavao je taj osjećaj, dugo je živio sa njim. Znao je šta ih čeka, bojao se za ovaj narod koji mu je prirastao srcu.
Morao je ostati i zbog njih i zbog nje. Osjećao bih se kao da ih je izdao da je otišao sada kada im je najpotrebniji. Bio je potreban i svom narodu, ali on je sada tu, ovdje, na ovoj užarenoj bosanskoj avliji. Ostao je i nije se pokajao. Ponekad noću osjetio bih miris Mediterana, osjetio bih zov zavičaja, možda i pustio koju suzu, ko zna.
Nekako negdje u dnu svoje duše osjećao je da je među svojima, znao je mada neobjašnjivo da pripada ovdje. Dom je tamo gdje smo se rodili, gdje smo odrasli, ali isto tako dom je tamo gdje te vole, a ljudi su ga ovdje voljeli.
Ostao je u Kalesiji, prošao kroz njene najcrnje dane zajedno sa svojim bosanskim narodom dočekao svjetlost slobode. Njegova pluća su ovaj bosanski vazduh sa istom radošću dočekivala kao i onaj palestinski, a srce udaralo i za jednu i za drugu zemlju.
I udara još uvijek, čekajući da i njegovu drugu domovinu obasja isto ono sunce koje se rađa iznad ove zemlje u kojoj je pronašao ljubav i prijatelje.
Subašić Nermina rođena 1998. godine u Tuzli, Bosna i Hercegovina. Student Stomatološkog fakulteta u Sarajevu. Učestvovala na raznim domaćim i međunarodnim književnim konkursima na kojima je nekoliko puta nagrađivana. Pod mentorstvom „iskusnih pera“ Faiza Softića i Safeta Sijarića objavila svoj prvijenac, roman „Zločin i oprost“ koji je 2016. godine proglašen najboljim debitantskim djelom na Sarajevskom sajmu knjige.
