Nikos Kavvadias

NIKOS  KAVVADIAS, VJEČITI MORNAR GRČKE POEZIJE

Piše: Božidar Proročić

Nikos Kavvadias (grčki: Νικος Καββαδιας ) rođen  je 11. januara 1910. godine u gradiću Nikolski Ousouriski, u blizini Harbina, u Mandžuriji, sjevernom dijelu onoga što danas nazivamo Narodna Republika Kina, od oca i majke Grka, porijeklom sa ostrva Kefalonija u Jonskom moru. Kako je i sam naglašavao, ova činjenica će ga jako emotivno vezati za Daleki istok, što se najbolje može vidjeti u njegovoj kratkoj priči „Li“ koja je objavljena 1987. godine. Zbog prirode očevog posla (na moru trgovac) još od malih nogu ima prilike putovati, a prve pjesme napisao je još u osnovnoj školi. Njegova porodica konačno baca sidro u atensku luku Pirej 1921. godine. Nakon završetka mature u Pireju, pokušava položiti prijemni za Medicinski fakultet 1928.  godine, no njegov otac se razbolijeva, što mladog Kavvadiasa primorava da nađe posao u pirejskoj luci kako bi izdržavao porodicu. Nakon očeve smrti, ukrcava se na teretnjak Agios Nikolaos („Sveti Nikola“) gdje otpočinje život kao mornar.

Radeći nekoliko godina na različitim teretnim brodovima kući se obično vraćao slomljen i praznih džepova. Tokom njemačke okupacije Grčke, pridružio se Nacionalnom oslobodilačkom frontu (EAM) i postao član Komunističke partije. Kada se rat završio 1944. godine, ponovo se uputio na brod i stalno putovao, ovaj put kao radio-oficir, sve do novembra 1974. godine. Ova iskustva na moru, i egzotične luke koje je posjećivao, postala su materijal za njegovu poeziju. U osvit Drugog svjetskog rata uspijeva dobiti diplomu radio-operatera, 1939. godine i odmah biva raspoređen na albanski front. Nakon rata vraća se na brod i putuje radeći kao radio-operater sve do novembra 1974. godine. Pripremajući treću zbirku pjesama iznenada umire od moždanog udara 10. februara 1975. godine nakon samo tri mjeseca provedena na kopnu. Prvu zbirku pjesama, Marabou, objavljuje kao dvadesetogodišnjak 1933. godine. Njegove druge dvije zbirke su Pousi  („Magla“) objavljena 1947.  i Traverso posthumno, 1975, baš kao i još jedna kratka priča, „O ratu“ 1987. godine. Njegov jedini roman „Noćna smjena“ objavljen je 1954. godine.

Njegova prva zbirka pjesama, Marabu , objavljena je 1933. godine kada je Kavvadias bio u svojim ranim dvadesetim godinama i nosi duh romantičnog mladića, impresioniran čudesima svijeta. Većina pjesama govori o polu-fiktivnim pričama koje se odvijaju na moru i u različitim lukama koje je Kavvadias posjetio tokom svojih putovanja. Zbirka počinje pjesmom u prvom licu o tragičnoj ljubavi pisca prema mladoj bogatoj djevojci koju je upoznao na brodu i koja je kasnije završila kao siromašna prostitutka koju je jedva prepoznao. Druge pjesme opisuju priče o  norveškom kapetanu koji je umro nostalgičan gledajući brod koji plovi do Lofote i začarani bodež koji nosi prokletstvo da će njegov vlasnik ubiti nekoga koga voli. Umjetnički je bio pod uticajem francuske književnosti i pjesnika Šarla Bodlera kojeg navodi u mnogim svojim djelima. Kao i mnoge grčke pjesnike Kavvadiasov rad karakteriše dubok osjećaj nostalgije.

Druge njegove zbirke su naslovljene ,,Magla“ , objavljene 1947. i Traverso objavljene nakon njegove smrti 1975. godine. Njegova druga kratka priča pod nazivom ,,O ratu “ koja je trebala biti njegova posljednja i koja je takođe objavljena nakon njegove smrti 1987. godine, pripovijeda  o njegovom spasavanju od strane lokalnog stanovništva za vrijeme oluje. Njegova iskustva tokom Drugog svjetskog rata duboko su ga pogodila i kao rezultat toga, njegova kasnija djela postala su sve više politička i podržavala su i komuniste u Grčkoj i generalne ljevičarske pokrete širom svijeta. Jedna od tih pjesama je o smrti argentinskog revolucionara, Ernesto (Če) Gevara napisanog kao odgovor na kritike koje su primili neki od njegovih više polemičkih drugova koji su smatrali da njegove pjesme prije romantizuju oštar i opasan život mornara koji su bili potencijalni simboli klasne borbe. Drugi se odnosi na pogubljenje andaluzijskog pjesnika i dramatičara Federika Garsija Lorke od strane Frankista koji se, u pjesmi, upoređuje sa uništenjem grčkog sela Distomo i pogubljenjima u Kaisarianiju koje su izvele nacističke snage koje su okupirale Grčku. Njegov jedini roman ,,Smjena“ objavljen je 1954. godine i opisuje priče koje su mornari ispričali o  njihovoj noćnoj smjeni na brodskom mostu. Slike iz egzotičnih mjesta, prostitutke, poludjeli kapetani i sjećanja na rat, stapaju se zajedno, stvarajući sanjivi svijet lucidnih formi, dijelom izmišljenih, dijelom istinitih. Nikos Kavvadias je popularan među Grcima i svojim najboljim pjesmama koje se uče u školama širom zemlje. Mnogi ga smatraju ,,lutajućom“ grčkom ,,dušom“ zbog svoje romantične pripadnosti moru i njegovim putovanjima i zbog njegovog istinski humanog pogleda. Nikos Kavvadias je jedan od najpopularnijih pjesnika u Grčkoj, koji je svoja putovanja širom svijeta koristio kao mornar, a život na moru i njegove avanture, kao moćne metafore za bijeg običnih ljudi izvan granica stvarnosti. Za razliku od mnogih savremenih grčkih pjesnika koji su se fokusirali na folklorno pisanje nacionalističkih (nacionalnih) osejćanja, Kavvadias je pisao i o savremenoj Grčkoj u svijetu. Izgleda da nije razlikovao ovo dvoje. Za njega, Grčka nikada nije bila kod kuće, jer iako je bio Grk, on se tamo nije rodio. Nlegovo pisanje karakteriše snažan osjećaj univerzalnog humanizma, osjećaj svijeta ujedinjenog u kosmopolitskim mjestima, kao što su neobične luke multinacionalnih gradova, koji su postali njegov pravi dom. Putnik- pjesnik je imao ogromnu inspiraciju na svojim putovanjima što se poetski snažno pokazalo u njegovim djelima.

Težak život mornara na brodu, ali i sloboda oka da putuje kroz nove horizonte koje su otvorili sve duži i hrabriji putevi  je označio Kavvadiasov cijeli poetski izlaz i izraz. Pjesnik neprestano transformiše spoljašnja posmatranja okoline u prigušenu, unutrašnju dramu, često duboko egzistencijalnu prirodu. Zaista, kritičari su ga opisali kao ,,pjesnika unutrašnjeg egzila “ i  duboko svjesni da on u svojim stihovima i u svojim slikama identifikuje tendenciju da se istinski realistički opis pomijera sa scenama obrnutih slika koje predstavljaju, na veoma rječit način, pjesnikovo putovanje iz otvorenog morskog pejzaža u zatvoreno i slabo osvijetljeno carstvo savjesti. Kavvadisovi likovi su često apatični, propadanje, dekadencija i samouništenje, a prostor koji nastanjuju ima zagušljivi efekat na njih. Kavvadias je takođe uživao u kosmopolitskom životu (konstantno putovanje od luke do luke, iz zemlje u zemlju, okean do okeana) koje je bilo izjednačeno sa zadovoljstvima oportunističke ljubavi. Iz ovih vrsta motiva pojavila se njegova ogromna strast prema putovanju, koju je identifikovao kao sudbinu apsolutno slobodnog, ali potpuno bespomoćnog umjetnika.

FATAMORGANA

Uzet ću pričest morskom vodom

sakupljenom s tvoga tijela, kap po kap,

u staru alžirsku bakrenu posudu

iz koje su pirati primali posljednju pričest prije odlaska u boj.

Kožna jedra, dobro navoštena,

miris kedrovog drveta, tamjana, lanenog ulja,

poput mirisa starog brodskog skladišta

građenog davno na obalama Eufrata, u Feniciji.

Rđa boje požara u sinajskim rudnicima,

vinski podrumi u Gerakiniju i Stratoniju

peru svijetu hrđu koja nas rađa,

hrani nas i ubija.

Odakle dolazite? Iz Babilona.

Kuda idete? U oko ciklona.

Koga volite? Jednu ciganku.

Kako joj je ime? Fata Morgana

Preveo sa Grčkog: Božidar Proročić

(1977.)

NOŽ

Sjećam se, kako da je bilo danas, matori staretinar,

kao sa Gojinih zlaćanih ulja na platnu,

stajaše pored dugih mačeva i poderanih mundira,

govoreći promuklim glasom sljedeće riječi:

“Ovaj nož koji hoćeš da kupiš

nosi čudnovate priče,

i poznato je da su svi koji su ga nosili

ubili nekoga njima dobro znanog.

Don Basilio je njime ubio Donna Juliju

svoju prelijepu ženu jer ga je varala;

Conte Antonio jedne noći potajno

ubi svog sirotog brata.

Arapin ubi svoju ljubavnicu, sve zbog ljubomore

i neki talijanski mornar grčkog bocmana.

Iz ruke u ruku, konačno dođe do mene;

Vidio sam svašta, ali ovo me plaši.

Nagni se i pogledaj, ima ugravirano sidro i grb.

Lagan je, probaj – ni kvarat,

ali savjetovao bih ti da kupiš nešto drugo.”

– Koliko košta? – Tričavih sedam franaka, ako ga već želiš, uzmi!

Mali bodež sada nosim za pojasom,

kupljen iz hira,

a kako nikoga na svijetu ne mrzim toliko da bih ga ubio,

bojim se da ne dignem ruku na sebe.

(1933.)

Preveo sa grčkog: Božidar Proročić