ALI AGA ŠIHLINSKI, ARTILJERIJSKI GENERAL AZERBEJJDŽANA
Piše: Božidar Proročić
Ali-Aga Šihlinsku (azerbejjdžanski: Əli Ağa İsmayıl ağa oğlu Şıxlinski). Ali-Aga Šihlihnski je rođen 23. aprila 1865. godine u oblasti Jelizavetpol, u selu Gazakli (današnji Donji Salahli ). Ali-Aga Šihlinski bio je je azerbejdžanski general-potpukovnik ruske imperijalne vojske, zamjenik ministra odbrane i general artiljerije Azerbejdžanske demokratske republike i sovjetski vojni oficir. On je napisao da je njegov otac, Ismaiil-Agha Šihlinski, sin Alija Gazaha, koji je bio plemićkog roda porodice koja postoji po istorijskim izvorima još od 1537. godine. Šihlinski piše sa ponosom ,,Knjigu oficira” u kojoj bilježi sva svoja zapažanja i dramatične momente lične istorije, ali i istorije Azerbejdžana (oficirski dnevnik). Ali-Aga Šihlinski je imao i dva brata.
Godine 1926. Ali-Agha Šihlinski je objavio ,,rusko-azerbejdžanski kratki vojni rečnik” (azerbejdžanski: Ruska-azәrbaicanca kısa hәrbi lugәti, ruski: Rusko -azerbajdžanskij kratkij voennij slovarь) na ćirilicnom, arapskom i latiničnom pismu. Tako je postao prvi osnivač vojnog rečnika u Azerbejdžanu. U avgustu 1876. Šihlinski je upisao vojnu školu u Tiflisu i diplomirao 1883. godine. Nastavio je školovanje u ,,Mihajlovskoj artiljerijskoj akademiji” u Sankt Peterburgu kao mlađi oficir. Bio je, ne samo sposoban student, već i odličan konjanik i gimnastičar. Po završetku prve škole, 11. augusta 1886. godine Ali-Aga Šihlinski je unaprijeđen u čin potporučnika i raspoređen je u 39. artiljerijsku brigadu stacioniranu u gradu Alekandropolu (sada Gjumri ). U vojnoj službi unapređen je u poručika, zatim štabsog-kapetana i postavljen za komandanta tima za obuku oficira. 1900. kapetan Šihlinsku je prebačen u Transbajkalski artiljerijski bataljon u istočnom Sibiru. Imenovan je za šefa akcionog odjeljenja za artiljerijsku diviziju u odredu, kao i za predsjedavajućeg artiljerijskog komiteta, u više navrata je vršio ovlašćenja komandanta bataljona i komandanata divizije.
Tokom Rusko-japanskog rata Šihlihnski je bio komandant artiljerijske baterije . Posebno se istakao tokom opsade port Arthura-a gdje je pokazao izuzetnu hrabrost kada je, uprkos tome što je bio teško ranjen u nogu, lično komandovao napadom na japanske snage. Za službu u bici 28. septembra 1905. godine odlikovan je je krstom Svetog Đorđa 4. stepena. Dobio je i mač Svetog Đorđa i unaprijeđen u čin potpukovnika. Tada je Šihlinski izjavio: ,,Uvijek ću biti ponosan što sam bio dio hrabre epopeje Port Artura.” U januaru 1906. Šihlinski je angažovan u oficirskoj artiljerijskoj školi Tsarskoie Selo , koju je završio sa počastima. U avgustu iste godine imenovan je za instruktora Artiljerijskog koledža. Šihlinski je tokom službe kao instruktor fakulteta objavio više radova o artiljeriji, uključujući i knjigu pod nazivom „ Korišćenje terenske artiljerije u bici “, i izumio originalni uređaj za pronalaženje ciljeva, koji se zvao „Šihlinski trougao“. Godine 1908. Šihlinski je unaprijeđen u čin pukovnika, a 1912. godine mu je dodeljen čin general-majora i imenovan je za zamjenika načelnika artiljerskog štaba.
Kada je Prvi svjetski rat počeo 1914. godine, Ali-Aga Šihlinski je postavljen za komandanta artiljerije Sankt Peterburga. Njemu je dodijeljena odbrana ruske prijestonice Petrograd. Prošao je čitavu liniju odbrambenih položaja, definišući lokacije baterijskih instalacija i postavljanje vatrenih položaja. On je posvetio veliku pažnju zaštiti od aviona. Na njegovu inicijativu, oko Petrograda, Generalnog sistema Rosenberg, postavljena je protivavionska odbrana na specijalnim platformama sa kontrolnim tablama. Koristeći sopstvene teorijske radove za ratovanje, koristio je kreativnost da obogati svoju vojnu nauku novim doprinosima. U januaru 1915. Šihlinski je postavljen na sjeverozapadnom frontu da bi upravljao teškim artiljerijskim oruđem. 23. maja 1915. postavljen je za generala za zadatke u vrhovnoj komandi sjeverozapadnog fronta, a nakon podjele fronta na dva, na istom položaju na zapadnom frontu . 31. oktobra 1915. godine imenovan je na položaj generala za veze sa vrhovnom komandom. Od aprila 1916. Šihlinski je bio vršilac dužnosti komadanta artiljerije Zapadnog fronta. Bio je zadužen za artiljerijske aspekte operacija Zapadnog fronta. 2. aprila 1917. Ali-Aga Šihlinski vodio je procese rušenja njemačkih položaja u blizini Kieva 1916. godine i pripreme za ustanak u julu 1917. godine na rovovskim položajima Zapadnog fronta. Ali-Aga Šhlinski bio je uvijek na čelu vojske ispred svojih jedinica. On provjerava mjesta artiljerije, daje uputstva za bolje pozicioniranje topova, nadgleda i upravlja njihovim borbenim operacijama. Ali-AgaŠihlinski je unaprijeđen 2. aprila 1917. godine u čin general-potpukovnika.
Poslije Februarske revolucije u Rusiji, Ali-Aga Šihlinski,vraćajući se na Kavkaz 15. novembra 1917. godine, je prvi put stvorio nacionalni korpus azerbejdžanaca u Tbilisiju. Tako je postavio temelje za Nacionalnu vojsku Azerbejdžanske demokratske republike . General se podsjeća na to u svojim vojnim memoarima u kojima opisuje sve važne događaje i ličnosti tog vremena: ,,Kada sam se vratio u Tiflis, pročitao sam dekret kojim mi je privremeno povjerena komanda. Odlučio sam da izgradim svoj štab u Tiflisu sa željom da služim svom narodu protiv spoljnog pritiska i unutrašnje zbunjenosti … Prvog decembra sam otišao u Gandži gdje sam formirao sjedište svojih snaga. Naišli smo na velike prepreke u organizovanju djelova korpusa.“ U oktobru 1918. general Ali-Aga Šihlinski se obratio vojnicima novonastale Nacionalne armije Azerbejdžana istorijskim riječima: ,,Azerbejdzanci moraju znati da je nacionalna vojska stvorena zbog zaštite nacionalnog stanovništva – dostojanstveni sinovi naroda bi trebali pridružiti nam se.“
Korpus Azerbejdžanske nacionalne vojske je podržao otomansku vojsku u bici za Baku sa boljševičkim i britanskim snagama. U januaru 1919. godine vlada Azerbejdžanske demokratske republike imenovala je Šihlinskog za zamjenika ministra odbrane Azerbejdžanske republike Samed bej Mehmandarov . 28. juna 1919. godine, Ali-Aga Šihlinski je unaprijeđen u čin generala artiljerije azerbejdžanske vojske. Poslije invazije Crvene armije na Azerbejdžan i uspostavljanja sovjetskog režima u Azerbejdžanu u aprilu 1920. godine. U rano jutro 28. aprila 1920. godine uhapšen je general Samad Bej Memedarov. i genral Šihlinski. Od represije proganjanja i sigurne smrti ih je spasio Nariman Narimanov ( koji će zbog prijateljstva sa Lenjinom spasiti mnoge značajne ličnosti Azerbejdžana od sigurne smrti), prvi predsjednik Vijeća narodnih komesara Azerbejdžanske SSR-a. Narimanov je odlučio da pošalje generala Šihlinskog i generala Samada Bej Mehmandarova u Moskvu , Vladimiru Lenjinu, da ih koristi kao vrijedne vojne specijaliste u centralnoj vojnoj jedinici. Od 1920. do 1921. bio je upućen u Moskvu, gdje je bio savjetnik artiljerijske inspekcije Crvene armije i predavao u Višoj artiljerijskoj školi. 18. jula 1921. Šihlinski je prebačen nazad u Baku, gdje je predavao na vojnoj školi i postao zamjenik predsjedavajućeg vojno-naučnog društva u Bakuu. Godine 1926. Šihlinski je objavio Rusko-azerbejdžanski kratki vojni rečnik. Napuštio je vojnu službu 1929. godine.
Posljednje dane svog života proveo je u svojoj kući, u stanu 14 u ulici Jafar Jabbarli u Bakuu . Prije svoje smrti, Ali-Aga Šihlinski je napisao svoje memoare ,,Moja sjećanja“ 1942. Knjiga je objavljena devet mjeseci nakon generalove smrti, u maju 1944. godine. Poznati ruski i sovjetski vojni specijalist, doktor vojnih nauka , major General Evgenij Barsukov napisao je veoma vrijedan uvod u knjigu. Ovu knjigu je objavio ,,Azәrnәsr“ na azerbejdžanskom i ruskom jeziku 1984. godine sa masovnim tiražem (60 hiljada) sa dodacima i objašnjenjima. U svojim memoarima nikada se nije mirio sa padom i porazom Azerbejdžana, to je bila velika rana na njegovom vojničkom srcu. Kratko ali sažeto je opisao sve ličnosti, borbe, stradanja, izdaje, progone i ostavio bogato svjedočanstvo o teškom, ali časnom periodu borbe za Azerbejdžan.
Slavom ovjenčan general Ali-AgA Šihlinski je umro u bolnici ,,Musa Nagijevu“ 18. avgusta 1943. godine, od posledica kardiovaskularne bolesti. Sahranu velikog generala organizovao je sam filozof Hejdar Huseinov. Nučnik je imao veliku čast da govori o životu Šihlinskog, o njegovoj profesionalnoj aktivnosti, posebno je istakao njegove naučno-publicističke aktivnosti u sferi stručnog osposobljavanja. Pogrebnu ceremoniju pratio je tužni orkestar iz vojnog garnizona Baku. Sahranjen je uz najveće vojne počasti. Azerbejdžan čuva ime proslavljenog generala na najljepši mogući način. Ime generala Ali –Age Šihlinskog je bilo na tankeru koji je pripadao Azerbejdžanskoj kaspijskoj brodskoj kompaniji 1980. godine. Postoji ulica u Bakuu i Gazahu koja nosi njegovo ime. Odlukom Kabineta ministara od 28. jula 1990. godine Ali- Aga Šihlinski je naziv poljoprivrednog gazdinstva u Sabirabadskom okrugu i srednje škole br. 135 u sedmom okrugu Bakua. Dana 23. jula 1990. godine, prema dekretu predsjednika, ustanovljena je posebna stipendija ,,General Ali-Aga Šihlihski“ za studente visokoškolskih ustanova. 2014. godine, azerbejdžanski predsjednik Ilham Aliijev potpisao je naredbu da se održi ceremonija 150. godišnjica generala Ali-Aga Šihiliski. Ali-Aga Šihlinski je jedan od likova romana Aleksandra Stepanova ,,Port Arthur“ i ,,Zvonareva porodica“