U izdanju Udruženja za promociju kulturne raznolikosti „Alia Mundi“ upravo je objavljena knjiga „Vitez ljubavi“, izbor iz poezije najvećeg pesnika portugalske književnosti Luiša de Kamoiša. Ovo je prvi prevod izbora iz Kamoišovih soneta na srpski jezik. Kamoiš se smatra najvećim majstorom soneta u portugalskoj književnosti, i to na tragu Petrarkinog stila i poetike.
Ono što odlikuje ovo izdanje jeste i činjenica da je uporedo sa prevodom na srpski, dat i tekst na portugalskom jeziku. Važno je napomenuti da je u Narodnoj biblioteci Srbije i Biblioteci Matice srpske pohranjeno samo nekoliko izdanja Kamoišove poezije, kao i to da većinu tih pohranjenih dela čine strana izdanja (portugalsko, francusko, nemačko, rumunsko, hrvatsko i slovenačko). Jedini prevod Kamoiša na srpski do sada objavila je Srpska književna zadruga 1981. godine (kolo 74, knjiga 489) i to ep „Luzijade“ za čiji prevod je zasluža Đorđe Šaula. Za dva prevoda Kamoišovih pesama zaslužan je i Nikola Milićević, pesma U progonstvu objavljena u „Letopisu Matice srpske“ (1965) i pesma O, s pravom ste se, kao i izbor iz Kamoišove poezije koje je odabrala I priredila Ana Stjelja, a koji su objavljeni u časopisima „Koraci“ (2008) i „Mostovi“ (2016). Ovo je jasan pokazatelj da se Kamoiševa ljubavna poezija (osim u kraćim izborima) nije prevodila na srpski jezik, te tako do danas nemamo nijednu celovitu zbirku Kamoišove ljubavne poezije objavljenu na srpskom jeziku.
Da je Kamoišovo delo veliko i značajno te da je njegova poezija postala inspiracija generacijama pesnika koji će doći nakon njegove smrti, govori u prilog i činjenica da su o njemu pisali i divili mu se i moderni pesnici. Među njima je i velikan srpske književnosti Miloš Crnjanski koji je u jednom svom intervjuu dnevnom listu „Politika“ iz 1974, govoreći o svojim uzorima i velikim liričarima, pomenuo i Kamoiša. On je u tom intervjuu naveo: „Čitao sam celoga života. Uobražavao sam da dobro čitam latinski, još u detinjstvu sam učio grčki, naučio sam rano mađarski, potom nemački, italijanski, francuski, zatim engleski, potom španski i portugalski….U mladosti sam najvišečitao antičke pisce, grčke i latinske pesnike, iz prostog razloga što sam bio vaspitan kod fratara-pijarista, koji su bili veliki znalci antičke književnosti… Što se tiče liričara, ja sam u Beču prvi put čitao, u prevodu, Kamoenša. Niko me u životu nije zaneo toliko! Kada sam u Drugom svetskom ratu tri meseca bio u Portugaliji, čitao sam gai u originalu. Kao liričar, ovaj Portugalac koji je živeo pre četiri veka, za mene je jedan od najvećih u svetu…“
Ovo izdanje pre svega ima za cilj da srpskoj čitalačkoj publici predstavi ljubavnu poeziju najvećeg portugalskog pesnika čime ujedno daje i izvestan doprinos prevođenju njegovih dela na srpski jezik. Prevodilac knjige je Ana Stjelja koja je sačinila belešku o piscu te dala kratak osvrt na poetiku Luiša de Kamoiša.