Redakcija Veljko Bosnić
.
NOĆ U NAMA
.
Zvjezde i ove noći
Smiju nam se
Onako prostački
Jadno
Visine u nama
Daljine oko nas
Lome poglede
Sreće
Desi se to ponekad
Zvjezde i onako
Vise
Gotovo ostavljene
Same
Noć u nama
Ostaje bez
Pozdrava
Desi se to ponekad
VJETAR IZNUTRA
Pod kupolom sunčane pjene
Odmara svoje noge
Umorne
Oči su joj blijede
Slike
Ranjene teške
Dolinom je išao
Na vrhovima prstiju
Bosih nogu sa istočne strane
Sna
Roj muva
Slavi njegov pad
Kao vjetar
Potrošen doći će opet
Roj muva sadse širi
U uglu puste sbobe
Majčine
Kada dođe vjetar
Polomiće sjenke
Ćuvarkuće puta
Kuće
Moje majke
Na brdu
POTOK
Mali potok u šumi
Je imao tjelo
Vijugavo i mirišljavo
Ništa nije isto kao
Njegova šetnja
Liticama ove
Pećine
Uvjek me iznenadi
Onako gord
Zelen i pjenast
Posima mirno
Kišu leptirovima
Na putu
Smije se igri
Anđela
Dolje u mirnoj vodi
Smrt čeka
PREKINUTA SJENKA
Hiljade sjenki
Lica nestalih
Spavaju pod kupolom
Ove kuće
Brdo odbija njihovo
Narastanje
Njihovo trajanje
Svh ovih godina
Plave šljive
Popadale ko lude
Bez glave
Ostavljene
Hiljade sjenki
Ove kuće
Traju
ZVONA
Na tanke ruke skupile se
Ptice
Sveti Sava pokriven perjem
Ispod brine
Traje
Puške garave
Pucaju
Svu noć
Dolinom odjekuje
Paljba Uskršnja
Na tankim rukama sv. Save
Crkve
U gradu Drvaru
Magla pala
Crne ptice
Zlosutnice
Gnjezdo savijaju
U dolini djetinjstva
Zvona biju
