Redakcija
Anda Jotanović, rođena 15. travnja 1957. godine u familiji Mitrović u Tesliću u Bosni i Hercegovini.
MOJA BAKA
.
Moju baku, majku moga oca
voljela sam od sveg djetinjeg srca.
Ta starica mila
vrijedna je i dobra bila.
U mojoj dječijoj ludosti
ostavila mi je mnogo mudrosti.
Vidim je u duši kako ruke o kecelju briše
i glasnije govori: djeco tiše!
Ponekad smo je slušali
dok smo njene uštipke kušali
gledajući kome će ih dati više,
dok ona spokojno uzdiše,
dajući nam koliko god naša glad traje
i dok na tanjuru ništa ne ostaje.
Dok moj pogled njenu milinu prosi
vidim je kako kocku šećera nosi,
ili orah, jabuku i šljivu,
u svom sjećanju vidim je živu.
Zapamtila sam za sva vremena
kako je lijepa dobrota njena.
Najljepša mi je njena kuhinja
mnogobrojnih mudrih vrlina.
Ovako pamtim svoju baku
uvijek veselu i jaku
svojim naraštajima ću je
u duhu prenijeti.
VOĆNJAK
.
Gledam voćnjak oko kuće,
a on mi šapuće
ljepotom i bjelinom cvijeta
dok moje oko šeta
nježnost i misao me neobična slijedi
kakvi su koje voćke izgledi,
za rod od procvjetalih grana
koji u mislima vidim sa svih strana.
Ja miline li, za moje oči
kada me ništa ne koči
u uživanju pogleda
kako jednostavnost ljepote izgleda.
Kako su ova stabla bjelinom rodna
koliko li su samo zgodna,
dok se raskošno predstavljaju
i samo milinu ostavljaju
u mojoj nadahnutoj duši
dok se iz dimnjaka kuće puši
lagana bjelina dima
koliko li sklada ima
u voćnjaku oko mene
dok teku godišnjih doba promjene.
Zamišljam svake voćke urod
dok traje njihov preporod
od spavanja u buđenje
u meni se stvara čuđenje
veličanstvenosti pogleda
koji postaje cjelovitost izgleda
svakog pojedinog cvijeta
dok moje gledanje po njemu šeta.
Prisjećam se prošlogodišnjeg uroda
i kako je bila zgoda
birati plodove sočne
toliko, okusom moćne.
Dok još osjećam slast njihovu
stabla vrše svoju obnovu.
Gledam voćke velike i male
o, kada bi samo znale
koliko ljubavi u meni bude
kako svojim postojanjem nadahnjuju ljude?
Pogled mi se zaustavi
da posađenu od nekoliko dana voćku proslavi.
U čudu gledam taj mali prutić
a na njemu pokoji cvjetić,
Bože mili, gledam u tišini
dok se divim, viđenoj milini
je li moguće
da plod daje ovako maleno pruće?
Suza mi se u oku pojavi
hoće i ona pogledom da slavi,
ljepotu voćnjaka
i bistri dim iz kućnog dimnjaka.
SRETAN TI ROĐENDAN KĆERI
.
Sretan ti rođendan
kćeri moja mila.
Ovog prekrasnog datuma
8 ožujka, ti si se rodila.
Došla si mi kao poklon
od samoga Boga
i tako te prihvaćam
cijelog života svoga.
Svojim postojanjem
me nadahnjuješ,
uvijek vesela, radosna
šarmantno se smiješ.
Igraš se života
kao nestašno dijete
sve igre sudbine
prihvaćaš kao svete.
I mene si svetosti naučila,
znala si razlučiti ispravno
još dok si mala bila.
U svojoj igri i radosti
naučila si me vrlini, oprosti…
Sad kad si odrasla žena
i u svom domu živiš
životu kao igrački
iznova se diviš.
Živi i dalje sretno
drago moje dijete
optimistično i okretno
budi cvjetić ove planete.
Tvoje ime Nevena
tako ti kaže
s tvojim načinom života
u cijelosti se slaže.
Kao sunce zlatno
širiš zrake svoje,
a one te veselo prate
kao da samo zbog tebe postoje.
Sretna sam majka, uvijek bila
što svoje postojanje samnom dijeliš
i da sam samo tebe odgojila,
svoju sam životnu
svrhu ispunila.
Hvala ti kćeri mila
što si mi život
svojim postojanjem osmislila.
KOMUNIKACIJA U MEĐUODNOSIMA
.
Rado bih s tobom, iskreno komunicirala
Kad bi ti na ispravan način prići znala.
Pričala bih ti o nadi, vjeri i ljubavi svojoj
Nadajući se kojoj vrlini tvojoj.
Hoćeš li me poslušati, ako ti kažem da te volim.
Svom unutarnjem porivu ne mogu da odolim,
On me stalno tjera da ti kažem,
Da se s tobom u cjelosti slažem.
A ja se bojim tvoga odgovora
Zato nemam s tobom razgovora.
Molim se u sebi, da ti meni priđeš
I da nigdje od mene nikad ne otiđeš.
Budi tu uz mene, pričaj mi o sebi
Da te moje srce izgubilo ne bi.
Volim te! Kako da ti kažem?
A da ti ne pomisliš da te samo, lažem.
Možeš li vjerovati da te itko voli
Dok tvoje biće bez ljubavi ne oboli.
Kada je bolesno onda postoji nada
Netko će se o meni brinuti bar tada.
Ne želim više zbog komunikacije bolesna biti.
Želim odmah sada ozdraviti.
Želim svima reći iz duše iskreno
Ovo moje stanje zdravlja nije privremeno.
Zdrava sam za vjeke vjekova
Uvijek ću to ponavljati iznova, iznova…
Dok me svi ljudi u komunikaciji ne čuju
I mojim riječima konačno povjeruju.
HARMONIJA
.
Harmonija u meni dugo vlada
to je osjećaj predivnog sklada,
neka bonaca savršenog mira
kada me ništa ni malo ne dira.
Sve je na mjestu svome
milina vlada u srcu mome,
u umu tišina samo,
nema pomaka ni tu ni tamo,
kao kad gledam svitanje zore,
ili sunčevim zrakama okupano more,
dok sunce na horizontu zalazi
a noć mirno, tiho dolazi.
Kao zadnja svjesnost prije sna
koja svoj put ne pozna
tiho tone u spokoje mirne
samo me nježno tu i tamo dodirne.
Kao lahor leptirovih krila
harmonija mi se predstavila
bez zvuka, mirisa, okusa i dodira,
samo bude i ništa ne bira.
Mila je i lijepa kao dugine boje
što u igri svjetla posle kiše postoje
dok sunce svoje zrake veselo spušta
ona osjećajem postojanje dopušta
najljepšeg ljudskog bivanja
i budnog, svjesnog uživanja.
Istaknuta slika: izvor http://www.besplatne-slike.net
