Poezija Antonie Martinčić Hržić

Poezija

Oblaci

 

 

Volim promatrati oblake kako se

igraju na pozornici Neba.

Ima nešto bajkovito u njihovim oblicima.

Zaigrano stvaraju nove oblike,

pretvaraju se u likove iz crtića.

Ponekad opet lijeno stoje satima,

kao kistom nacrtani na platnu života.

U raznobojnim nijansama zaneseni.

Nekad opet brzo mijenjaju naličje.

Raspršuju se u drugi oblak…pretapaju..

spajaju… pa opet nestaju…

Oblaci…

Tako nestvarni,

tako prolazni…

Da vidiš svu njihovu veličinu

potrebno je ponekad podignuti glavu iznad

površnosti igre koju nazivaš životom.

I upiti njihovu bajkovitost i zaigranost.

Dok žuriš za lažnim idealima

glave pognute u zemlju

najljepša predstava odigrava se na

nebeskoj pozornici.

A ulaznica potpuno besplatna.

 

 Umovi

 

Naši vječiti tragači

za visinama, daljinama…

Nedostižnim spoznajama.

Teški koferi natrpani iznošenom odjećom,

nepotrebnom šminkom, izlizanim maskama..

U kaosu uma svi postajemo glumci.

Bez suvišnih proba odigravaju se predstave

za široku masu.

Lažni osmijesi… riječu.

Glumimo dok koračamo cestama.

I tako svaki dan iznova bačeni

na tračnice života

uvježbavamo nove predstave.

 

Sve do posljednje premijere.

 

 

Stranac

 

Odjednom sam opet stranac.

Stranac sebi,

stranac drugima.

Kada te odnese osjećaj postojanja u druge dimenzije stvarnosti

upijaš u sebe svu ljepotu bivstvovanja, umjetnosti i ljepote.

Onoga da Jesmo.

Tu smo,

a često sami…

Izgubljeni u apstrakcijama uma i iluzijama srca.

Kao stranci jedni s drugima

sami sa sobom

sami sebi…

 

Samo stranci

 

 

Ciklus života

 

 

Ponekad život zasvira

polagani bečki valcer.

I koraci su naši

sasvim mirni, pitomi i tihi.

Kada se opustimo u sivom

jednoličnom ritmu bivanja

odjednom iz daljine začujemo

koračnicu umirućih.

I koprcamo se zemlji bliski, prolaznosti svjesni,

ližemo vlastite rane da bismo ozdravili tijelo i um.

Zatim opet život zasvira polku.

Sretno nam i zaigrano pleše duša na te note.

Naposljetku, zvukovi tanga i strast kolaju

našim venama.

Tijela naša žude za dodirima i stapanjima,

hedonizmom i životnim užitcima.

I tako svaki dan iznova

nova glazba svira..

I dok ne otvorimo prozor dana i ne čujemo

prve taktove ne znamo što nas očekuje.

Mijenjaju se valceri, polke, tango, koračnice.

 

I opet iznova u vječitom ciklusu bivanja

život piše već napisane stranice.

I svi naši različiti životi,

a zapravo tako isti,

u vječitom krugu se vrte.

Sve dok glazba potpuno ne utihne.

 

 

Poeziji

 

 

Moja si hrana…

Nepresušno vrelo

iz kojeg pijem vodu života.

Moje si duhovno traganje,

unutrašnjost bića,

inspiracija s tisuću lica…

Poezijo, moje si bivstvovanje.

 

 

Antonia Martinčić Hržić, rođena 1985. u Rijeci. Diplomirala hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci te stekla zvanje profesorice hrvatskog jezika.

Proteklih osam godina radila u mnogim krčkim i riječkim osnovnim školama na različitim radnim mjestima (učiteljica u produženom boravku, pomoćnica u nastavi s djecom s posebnim potrebama, knjižničarka). Također, radila kao urednica poezije u izdavačkoj kući Venerus u Rijeci te sam uredila i lektorirala nekoliko zbirki poezije.

Trenutno radi na radnom mjestu profesorice hrvatskog jezika u OŠ Fran Krsto Frankopan u Krku.

U slobodno vrijeme bavi se različitim vrstama umjetnosti (ovisno o inspiraciji). Završila glumačku školu u Kuc Kalvariji u Rijeci te se određeno vrijeme bavila glumom. Također, bavila se plesom i fotografijom.

U suradnji s Hrvatskim književnim društvom u Rijeci  organizirala sam Riječka književna jutra te ih vodimo već šestu godinu u Rijeci.

Posljednjih petanest godina organizira različite književne susrete. Jedna je od najmlađih članica Hrvatskog književnog društva (HKD) u Rijeci. Za poetske radove dobila nagradu Društva hrvatskih književnika (DHK) u Rijeci te sudjelovala na 3. susretu mladih pjesnika i pisaca (DHK).

Posljednjih šest godina sudjelovala na svakom međunarodnom književnom festivalu HKD-a  pod nazivom Dani prijatelja knjige.

Sudjelovala na mnogim drugim manifestacijama i književnim susretima u organizaciji navedenog društva.

 

Bibliografija

 

  1. zbirka poezije Tragovi sjećanja (Adamić, 2008.).
  2. poezija objavljena u zborniku susreta mladih pjesnika i pisaca DHK-a pod nazivom Riječki zvonik mladosti (2009.)
  3. zbirka poezije Metamorfoza okamenjene duše (Venerus, 2011.).
  4. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poezije HKD-a pod nazivom Pjesmom ti ljubav darujem (2012.).
  5. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci Kulture snova naziva Moja ljubavna pjesma (2012.).
  6. poezija objavljena u zajedničkoj Antologiji krčkog pjesništva (urednik Katica Ivanišević, 2015.)
  7. poezija objavljena u zborniku poezije Kulturni centar Mesopotamija (Beograd 2015.).
  8. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poezije Teov put do prvog koraka (portal Otok Krk, humanitarna nakana)
  9. poezija objavljena u antologiji Zbornik radova KR Balkan (2017.)
  10. poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poetskih radova (urednik Damir Maras, 2018.).
  11. poezija objavljena u posljednjih četiri broja (od 2015. – 2019.) časopisa za književnost i kulturu HKD-a pod nazivom Književno pero
  12. poezija objavljena u krčkom časopisu naziva Krčki val