Redakcija Oblaci
Volim promatrati oblake kako se
igraju na pozornici Neba.
Ima nešto bajkovito u njihovim oblicima.
Zaigrano stvaraju nove oblike,
pretvaraju se u likove iz crtića.
Ponekad opet lijeno stoje satima,
kao kistom nacrtani na platnu života.
U raznobojnim nijansama zaneseni.
Nekad opet brzo mijenjaju naličje.
Raspršuju se u drugi oblak…pretapaju..
spajaju… pa opet nestaju…
Oblaci…
Tako nestvarni,
tako prolazni…
Da vidiš svu njihovu veličinu
potrebno je ponekad podignuti glavu iznad
površnosti igre koju nazivaš životom.
I upiti njihovu bajkovitost i zaigranost.
Dok žuriš za lažnim idealima
glave pognute u zemlju
najljepša predstava odigrava se na
nebeskoj pozornici.
A ulaznica potpuno besplatna.
Umovi
Naši vječiti tragači
za visinama, daljinama…
Nedostižnim spoznajama.
Teški koferi natrpani iznošenom odjećom,
nepotrebnom šminkom, izlizanim maskama..
U kaosu uma svi postajemo glumci.
Bez suvišnih proba odigravaju se predstave
za široku masu.
Lažni osmijesi… riječu.
Glumimo dok koračamo cestama.
I tako svaki dan iznova bačeni
na tračnice života
uvježbavamo nove predstave.
Sve do posljednje premijere.
Stranac
Odjednom sam opet stranac.
Stranac sebi,
stranac drugima.
Kada te odnese osjećaj postojanja u druge dimenzije stvarnosti
upijaš u sebe svu ljepotu bivstvovanja, umjetnosti i ljepote.
Onoga da Jesmo.
Tu smo,
a često sami…
Izgubljeni u apstrakcijama uma i iluzijama srca.
Kao stranci jedni s drugima
sami sa sobom
sami sebi…
Samo stranci
Ciklus života
Ponekad život zasvira
polagani bečki valcer.
I koraci su naši
sasvim mirni, pitomi i tihi.
Kada se opustimo u sivom
jednoličnom ritmu bivanja
odjednom iz daljine začujemo
koračnicu umirućih.
I koprcamo se zemlji bliski, prolaznosti svjesni,
ližemo vlastite rane da bismo ozdravili tijelo i um.
Zatim opet život zasvira polku.
Sretno nam i zaigrano pleše duša na te note.
Naposljetku, zvukovi tanga i strast kolaju
našim venama.
Tijela naša žude za dodirima i stapanjima,
hedonizmom i životnim užitcima.
I tako svaki dan iznova
nova glazba svira..
I dok ne otvorimo prozor dana i ne čujemo
prve taktove ne znamo što nas očekuje.
Mijenjaju se valceri, polke, tango, koračnice.
I opet iznova u vječitom ciklusu bivanja
život piše već napisane stranice.
I svi naši različiti životi,
a zapravo tako isti,
u vječitom krugu se vrte.
Sve dok glazba potpuno ne utihne.
Poeziji
Moja si hrana…
Nepresušno vrelo
iz kojeg pijem vodu života.
Moje si duhovno traganje,
unutrašnjost bića,
inspiracija s tisuću lica…
Poezijo, moje si bivstvovanje.
Antonia Martinčić Hržić, rođena 1985. u Rijeci. Diplomirala hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci te stekla zvanje profesorice hrvatskog jezika.
Proteklih osam godina radila u mnogim krčkim i riječkim osnovnim školama na različitim radnim mjestima (učiteljica u produženom boravku, pomoćnica u nastavi s djecom s posebnim potrebama, knjižničarka). Također, radila kao urednica poezije u izdavačkoj kući Venerus u Rijeci te sam uredila i lektorirala nekoliko zbirki poezije.
Trenutno radi na radnom mjestu profesorice hrvatskog jezika u OŠ Fran Krsto Frankopan u Krku.
U slobodno vrijeme bavi se različitim vrstama umjetnosti (ovisno o inspiraciji). Završila glumačku školu u Kuc Kalvariji u Rijeci te se određeno vrijeme bavila glumom. Također, bavila se plesom i fotografijom.
U suradnji s Hrvatskim književnim društvom u Rijeci organizirala sam Riječka književna jutra te ih vodimo već šestu godinu u Rijeci.
Posljednjih petanest godina organizira različite književne susrete. Jedna je od najmlađih članica Hrvatskog književnog društva (HKD) u Rijeci. Za poetske radove dobila nagradu Društva hrvatskih književnika (DHK) u Rijeci te sudjelovala na 3. susretu mladih pjesnika i pisaca (DHK).
Posljednjih šest godina sudjelovala na svakom međunarodnom književnom festivalu HKD-a pod nazivom Dani prijatelja knjige.
Sudjelovala na mnogim drugim manifestacijama i književnim susretima u organizaciji navedenog društva.
Bibliografija
- zbirka poezije Tragovi sjećanja (Adamić, 2008.).
- poezija objavljena u zborniku susreta mladih pjesnika i pisaca DHK-a pod nazivom Riječki zvonik mladosti (2009.)
- zbirka poezije Metamorfoza okamenjene duše (Venerus, 2011.).
- poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poezije HKD-a pod nazivom Pjesmom ti ljubav darujem (2012.).
- poezija objavljena u zajedničkoj zbirci Kulture snova naziva Moja ljubavna pjesma (2012.).
- poezija objavljena u zajedničkoj Antologiji krčkog pjesništva (urednik Katica Ivanišević, 2015.)
- poezija objavljena u zborniku poezije Kulturni centar Mesopotamija (Beograd 2015.).
- poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poezije Teov put do prvog koraka (portal Otok Krk, humanitarna nakana)
- poezija objavljena u antologiji Zbornik radova KR Balkan (2017.)
- poezija objavljena u zajedničkoj zbirci poetskih radova (urednik Damir Maras, 2018.).
- poezija objavljena u posljednjih četiri broja (od 2015. – 2019.) časopisa za književnost i kulturu HKD-a pod nazivom Književno pero
- poezija objavljena u krčkom časopisu naziva Krčki val
