Bernarda Seba, rođena 20. 10. 1991. godine u Splitu, Hrvatska.
Nakon završene jezične gimnazije upisala Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu gdje još uvijek studira.
Piše od najranijeg djetinjstva i tijekom osnovne i srednje škole i sad na fakultetu bavi se različitim vrstama umjetnosti. Bavila se glumom od prvog Lidrana u osnovnoj školi te u gradskim dramskim grupama, a na fakultetu nastavila svoj hobi u Gradskom kazalištu mladih. Pisala za literarne grupe, za školske novine, a u slobodno vrijeme piše prozu i poeziju, članke, eseje i blogove te je u procesu sakupljanja pjesama u svoju prvu zbirku poezije. Dosada, neki radovi su joj objavljeni u splitskom časopisu “The Split mind”, u elektronskom obliku časopisa “Avlija”, te e-magazinu “Kreativa”. Dobila je treću nagradu časopisa Avlija za najbolju neobjavljenu priču u regionu 2014. godine.
.
POD OVIM NEBOM
.
Neki su imali tu sreću,
da se pod ovim nebom
sljube u naručju kao jedno
i da se tamo udobno vole,
sasvim mirni, sasvim sretni
u svojoj jednostavnosti.
.
A ima i onih,
koji žive pod istim ovim nebom i noćima gledaju u isti Mjesec
i njegov sjaj jednako im sjaji u zjenicama,
ali nisu imali tu sreću biti sasvim mirni, sasvim sretni,
daleko jedan o drugog,
razdvojeni zakonom, udaljeni zabranom, možda sudbinom,
daleko svojom voljom,
daleko milom ili silom,
predaleko u ovom svijetu,
predaleko u ovom životu.
.
A vole se jednako,
čak i u nesreći odvajanja,
vole se mišlju umjesto pogledom,
snovima umjesto dodirom
bez riječi i bez viđanja u noćne sate,
bez doticanja dlanova,
umjesto noćnih šaputanja nježnosti šapuću molitve
da ih osnaže umjesto ljubavi.
.
Njhova srca tumaraju noćima
usamljena teturaju pijana od ljubavi,
i nemaju s kim da se otrijezne.