Poezija Borisa Miloševića

Poezija
Boris Milošević
Boris Milošević

Boris Milošević je rođen 13. 07. 1996. godine, u Beranama, Crna Gora. Pohađa treći razred ekonomske škole. Učestvovao na Opštinskoj smotri recitatora, gdje je i osvojio treće mjesto. Nedavno počeo da piše poeziju. Nekoliko pjesama objavio na portalu Avlija.me. Na konkursu “Pavle Popović”, gdje je bilo preko 100 autora i preko hiljadu radova osvojio je treće mjesto u kategoriji srednjoškolaca.

.

.

NA RASTANKU

 

Noćas nebo tužno grmi –

Ti se spremaš na put poći,

Glas ti jeca u daljini,

Dok ti vjetar suzi oči.

Ne volim te više…

Zato s lanca pustam srce svoje,

Dok ti nestaješ sve tiše i tiše

 Pogledom pratim korake tvoje.

.

ISKRENA NADA

 

Treba se uv’jek nadati,

Jer iskrena nada vječno

Živi…

I na kraju tunela kad smo

I ne dopire do nas ni tračka

Svjetlosti,

I kada se tmurno nebo

Sivi,

I kada nam slatki zalogaj zapre

Usled jela,

I tada se nadati moramo,

Jer, nikad se ne zna,

Kada će iskra svjetlosti

Zaigrati na kraju dugog i

Mračnog tunela…

Obasjaće nas sunčevi zraci,

Iščeznuće usamljeni mrak i

Grobljanka tišina,

Zatreperiće opet glasno,

Života znaci,

Dok srce leti slobodno

Put nebeskih visina…

.

PREČICA DO SMRTI

 

     Srce prestade da

Kuca,

Oči zakolutaše poslednji

Put,

U čovjeka što u sebe

Puca,

Gledaše sa grane gavran

Ljut.

U glavi mu b’ješe

Rupa,

Na čijem dnu metak

Spavaše,

Bijesan gavran pogledom

Luta

Po t’jelu što polako

Nestajaše.

Ostadoše samo mlade

Kosti,

Ostavljajući jeziv trag

Života,

Počeše ih crvi

Jesti,

Gdje nestade ona

Ljepota?!

.

Istaknuta slika: Diploma sa konkursa ”Pavle Popović”