.
Borislava Dvoranac
.
LJUBAV PESNIKA
prijatelju pesniku
.
Pesniče dete
što se duriš kao čovek
ti voliš
rečima srca
miluješ slovima
niko ne ljubi kao pesnik
tren sa tobom
život je
i voli ne duri se
ko nije ljubio pesnika
ne zna šta je ljubav
ta tajna ti je znana
ti si ključar srca
ne jednog
ne pet
već svih koji te upoznaju
i voliš pesniče
ljubiš istom strašću
sve
gospodar ljubavi
nije ti ravan
Afrodita tvoja vodilja
s neba se smeši
kada na te gleda
i ljubi pesniče ljubi
deli svoj dar
usrećuj ljude
jer ljubav pesnika je večna
.
VOLIM DA VOLIM
.
Kao dete
bez kalkulacija
i drugih asocijacija
volim da volim
pišem stihove i strofe
štimam rime
kao žice na gitari
a sve jer volim
a volim da volim
čuperak u kosi
slova na papiru
čak i rimu
ja sam dete
volim srcem
pesnik reče
i uteče
.
POGLEDAJ PESNIKA
.
Reći ću ti nešto o pesniku
niko nikada
ne ljubi kao on
oprosti dragi
oprosti
porediti se ne možeš
sa tim uzvišenim bićem
ta sa njim drhti zemlja
gori more
i ćuti
misterijom mami
snažan je
smeje se i plače
u jednom trenu
istim plamom gori
nebrojano puta
nestaje u deliću sekunde
odlazi u nepovrat
a pamtiš ga navek
pesničkim velom skriven
iscrtava slobode put
i ide dalje
na tren
ljubiti latice list
miluje reke
mora
pogledaj ga
eno ga ljubi brdo
to je pesnik
svi ga se sećaju
i on pamti sve
a nigde nema dom
i zadržava se samo tren
.
ZVUK PESME
.
Iz nedara Vaših
razumna
shvatljiva
pesma svira
ali ne umem
da okrenem leđa
pesmi
o Vama
i snu
o pticama
jer blagoslov je
ljubiti
taj dar
zvezda poj
život
i ljubim
slova na papiru
pokorno
bez pitanja
nadom
željama
dišem
čujem
slavuja
ptice zlatokrile
dotičem perje
lutam svemirom
Afroditom vođena
nije san
zvuk pesme
ispisujem ružama
.
PESMU SLUŽIM
.
Pesmu
bez zareza
uzvičnik
noćas služim
pupoljak plamička
zrele jagode
želim da odeš
pre svanuća
zato se otrgni
obriši poljupce
ponesi jastuk
spali postelju
jer ja
košulju svlačim
trgam dugmad noći
nestani
baci zlatne niti
otvaram poklon
rosne zore
žutog mora
* * *
Zavejte smetovi stihova
podojte ljubavlju
zasijajte životom
zablistajte lepotom
u boj
osvojite
zamirišite
udrite
zvonite
igrajte valovi želja
uragane kreni
tornado čeka
.
PESMO
.
Dodirujem te
osećaš li zov
miris jagode
sreću belutka
tonem u očima
prodirem u grudi
svaki atom
ulazi u tebe
pesmo
bolja od ljubavnika
verno pseto
u mom peru
i tvom slogu
igra zemlja
i sunce spaja nespojivo
i uvek prvi put
.
ČAROBNJAK
.
Pesniče
znam
perom zboriš
miluješ planetu
bolnom si lek
jutro danu
saputnik mesecu
putokaz ideji
val moru
nebo želji
prst noktu
i možeš
jer hoćeš
i stvaraš
san
nadu
ljubav
i golubova guk
i znaj
jedan da ozdravi
progleda
i čuje
uspeh je
to činiš
bilom pesme
ehom srca
svojim dahom
i zamahom
dobra svoga
snagom sebe
i ljubavi
čarobnjače
.
Borislava Dvoranac (1984, Višnjićevo kod Šida, Srbija).
Apsolvent je na Katedri za ruski jezik i književnost u Novom Sadu.
Poeziju objavljuje u književnim časopisima: Majdan, Međaj, Svitak, Poeta, i u brojnim elektronskim medijima.
Zastupljena je u nekoliko zbornika sa književnih konkursa na kojima je osvajala i nagrade.
Objavila je tri knjige poezije:
– Ledeni ljudi’’ (E – izdanje), Udruženje pisaca ,,Poeta’’, Beograd, 2010;
– Pastuv i srna, IP Grafokarton, Prijepolje, 2012, i
– Iščezli cvet, Brankovo kolo, Sremski Karlovci, 2012.
Član je književnog kluba ,,Miloš Crnjanski’’ iz Bijeljine.
Živi i stvara u Novom Sadu.