Poezija Borislave Dvoranac

Poezija

 

Borislava Dvoranac

LJUBAV PESNIKA

                                        prijatelju pesniku

 .

Pesniče dete

što se duriš kao čovek

ti voliš

rečima srca

miluješ slovima

niko ne ljubi kao pesnik

tren sa tobom

život je

i voli ne duri se

ko nije ljubio pesnika

ne zna šta je ljubav

ta tajna ti je znana

ti si ključar srca

ne jednog

ne pet

već svih koji te upoznaju

 

i voliš pesniče

ljubiš istom strašću

sve

gospodar ljubavi

nije ti ravan

 

Afrodita tvoja vodilja

s neba se smeši

kada na te gleda

i ljubi pesniče ljubi

deli svoj dar

usrećuj ljude

jer ljubav pesnika je večna

.

VOLIM DA VOLIM

.

Kao dete

bez kalkulacija

i drugih asocijacija

volim da volim

pišem stihove i strofe

štimam rime

kao žice na gitari

a sve jer volim

a volim da volim

čuperak u kosi

slova na papiru

čak i rimu

ja sam dete

volim srcem

pesnik reče

i uteče

 .

POGLEDAJ PESNIKA

 .

Reći ću ti nešto o pesniku

niko nikada

ne ljubi kao on

oprosti dragi

oprosti

porediti se ne možeš

sa tim uzvišenim bićem

ta sa njim drhti zemlja

gori more

i ćuti

misterijom mami

snažan je

smeje se i plače

u jednom trenu

istim plamom gori

nebrojano puta

nestaje u deliću sekunde

odlazi u nepovrat

a pamtiš ga navek

pesničkim velom skriven

iscrtava slobode put

i ide dalje

na tren

ljubiti latice list

miluje reke

mora

pogledaj ga

eno ga ljubi brdo

to je pesnik

svi ga se sećaju

i on pamti sve

a nigde nema dom

i zadržava se samo tren

 .

ZVUK PESME

.

Iz nedara Vaših

razumna

shvatljiva

pesma svira

ali ne umem

da okrenem leđa

pesmi

o Vama

i snu

o pticama

jer blagoslov je

ljubiti

taj dar

zvezda poj

život

i ljubim

slova na papiru

pokorno

bez pitanja

 

nadom

željama

dišem

čujem

slavuja

ptice zlatokrile

dotičem perje

lutam svemirom

Afroditom vođena

nije san

zvuk pesme

ispisujem ružama

PESMU SLUŽIM

.

Pesmu
bez zareza
uzvičnik

noćas služim

pupoljak plamička

zrele jagode

želim da odeš

pre svanuća

zato se otrgni

obriši poljupce
ponesi jastuk

spali postelju

jer ja

košulju svlačim

trgam dugmad noći

nestani

baci zlatne niti

otvaram poklon

rosne  zore
žutog mora

*     *     *

Zavejte smetovi stihova

podojte ljubavlju

zasijajte životom

zablistajte lepotom

u boj

osvojite

zamirišite

udrite

zvonite

igrajte valovi želja

uragane kreni

tornado čeka

.

PESMO

.

Dodirujem te

osećaš li zov

miris jagode

sreću belutka

tonem u očima

prodirem u grudi

svaki atom

ulazi u tebe

pesmo

bolja od ljubavnika

verno pseto

u mom peru

i tvom slogu

igra zemlja

i sunce spaja nespojivo

i uvek prvi put

.

ČAROBNJAK

.

Pesniče

znam

perom zboriš

miluješ planetu

bolnom si lek

jutro danu

saputnik mesecu

putokaz ideji

val moru

nebo želji

prst noktu

i možeš

jer hoćeš

i stvaraš

san

nadu

ljubav

i golubova guk

i znaj

jedan da ozdravi

progleda

i čuje

uspeh je

to činiš

bilom pesme

ehom srca

svojim dahom

i zamahom

dobra svoga

snagom sebe

i ljubavi

čarobnjače

 .

Borislava Dvoranac (1984, Višnjićevo kod Šida, Srbija).

Apsolvent je na Katedri za ruski jezik i književnost u Novom Sadu.

Poeziju objavljuje u književnim časopisima: Majdan, Međaj, Svitak, Poeta, i u brojnim elektronskim medijima.

Zastupljena je u nekoliko zbornika sa književnih konkursa na kojima je osvajala i nagrade.

Objavila je tri knjige poezije:

– Ledeni ljudi’’ (E – izdanje), Udruženje pisaca ,,Poeta’’, Beograd, 2010;

– Pastuv i srna, IP Grafokarton, Prijepolje, 2012, i

– Iščezli cvet, Brankovo kolo, Sremski Karlovci, 2012.

Član je književnog kluba ,,Miloš Crnjanski’’ iz Bijeljine.

Živi i stvara u Novom Sadu.