Danica Bartulović
.
SUOČENJE
.
Prosulo mi se perje
ne mogu više letjeti
nad vodama
nad gorama
spadoše mi velovi
raskrivena
ta čega bi još
stidjet se imala
duša mi gola
.
PTICA SRCA
.
Ptica je pjesma moja
po želji svojoj napušta me
u nepoznato odlijeće
ničim se neda spriječiti
nitko je ne može ustrijeliti
.
U TIŠINI
.
Kako je rječit
odraz samoće
u tišini
.
OČIJU ISPRANIH
.
Nebeske dojilje
u oči mi ubrizgaše
mlazove svoga mlijeka
i ja očiju ispranih
progledah
.
TUŽNE SU
.
Tužne su
naše male životne istine
tek one istine
koje vode do razjašnjenja u višu mudrost
dostojne su žrtvi
.
BUDIM U SEBI VJEČNOST
.
Budim u sebi vječnost
koja se uspavala
ne mogavši prodrijeti
kroz moje tijesne živce
kroz ograde i žice
mog vremenitog postojanja
uvukla se u duh
u svoj dvorac bajni
i začarana usnula
.
DANAS
.
Danas sam voljela rijeku
koja se smijala bezbrojem svojih
svježih vlažnih usana
zanesena poljubila tek probuđen
neodoljiv trešnjin cvijet
njihala se u sunčevoj zlatnoj ljuljački
sazdala u sebi jedan maleni zlatni brijeg
u oči sam položila bisere
što su ih izvezle školjke
od ribljih suza i morske soli
i dotakla sam slatkost
blaga i druželjubiva
istovjetna i harmonična s prirodom
imuna na sve zaraze i bolesti svijeta
koje ranjavaju tijelo i dušu
.
NOĆAŠNJI GOSTI
.
Noćas mi zvijezde došle u goste
zabrinuta čime da ih pogostim
jer one strogo poste
ne jedu dimljenu svinjsku šunku
teletinu ispod peke
čak ni mladu janjetinu s ražnja
ni ribu sa žara
ne piju vino ni rakiju
mlijeko ni sok od naranče i višnje
čak ni čistu vodu koja izvire iz stijene
upalit ću blagoslovljenu svijeću
staviti pred njih bočicu ulja od cmilja
mješavinu mirisnog
ljekovitog dalmatinskog bilja
dražesnog staklenog anđela kojeg držim u vitrini
donijeti iz vrta nekoliko raskošnih narcisa
i tulipana koji nisu sasvim rastvoreni
melem spravljen od maslinova ulja i pčelinjeg voska
imam i ogrlicu od kamenih kristala
svakako posveti ću im koji stih
koji izvire iz srca
i reći im veliko hvala
.
TIŠINA
.
Duboka li je ova tišina
krtica što u meni ruje
jezero ukleto bez dna
crna rupa u svemiru
tamo su svi upitnici
točke i uskličnici
susreti i razlazi
strašno li je u nju pogledati
u nju zaroniti
a ne mogu odustati
ni po koju cijenu ni prijetnju
krvare pluća
čuje se snažan topot moždanih stanica
prije nego me povuče
moram sedam puta
zrak usrknuti
.
ZATOČENI
.
Koliko otkrića
mi i dalje zatočeni
u zagonetku našega bića
htjeli bi puno znati i puno učiniti
nikad ne potonuti
biti vječno sretni i mladi
ljubavlju ozareni
mjehurići u raskošnoj morskoj pjeni
htjeli bi nebo nadrasti
na tronu vječnosti biti pobjednici
zatočeni i zagonetku našega bića